Ramazanske lepine kod Ale Džafića iz Cazina: Pekarski posao je težak, ali ima svoje posebnosti
U radnji cazinskog pekara Ale Džafića sve se ovo lijepo materijalizira bez puno riječi. Čuven je njegov domaći pšenični i ražev kruh, a čuven je i on sam po svojoj dobroj i plemenitoj naravi.
U ovim ramazanskim danima, Alina pekara je nezaobilazna u prediftarsko vrijeme. Red pred pekarom i kolone vozila s obje strane ulice Cazinskih brigada podsjećaju da je vrijeme ramazana i da svi čekaju friške ramazanske lepine.
"Pekarski je posao težak, ali ima on i svoje posebnosti. Kruh nije obična hrana, a ramazanske lepine su posebne zbog radosti samog ramazana. I zato nema loše volje ni umora kada se ovako privodi kraju radni dan", kaže Ale, koji osmijeh i lijepu riječ ima stalno za svakoga.
Jedan je od najstarijih cazinskih pekara, a ovom se zanatu vratio nakon višegodišnje pauze.
"Ovo sam počeo raditi još kao desetogodišnji dječak. Učio sam od svoga oca, a on od svoga i zbog toga je to više od posla. To je dio moga identiteta“, kaže Ale.
Za ramazanske lepine kroz smijeh kaže da nemaju tajnu recepturu.
"Tajna je u bereketu ramazana. Ako srcem voliš ovaj mubarek mjesec onda srcem i radiš svoj posao. I normalno da je to na kraju fino i da fino miriše", ističe Ale.
Pored Aline pekare, Cazinjani su najvjerniji ramazanskim lepinama od Abazovića i onima kod Mede pekara, a kao i u drugim bosanskim čaršijama, lepine su nezamjenjiv dio iftarske sofre.
Važno je da budu ukusne, ali je još važnije kada ih rade dobri i pozitivni ljudi čija su srca puna ramazana. Baš poput uvijek vedrog i nasmijanog cazinskog pekara Ale Džafića.