"Jedan udar. Nedugo nakon toga i drugi. Ogroman oblak nadvio se iznad Neretve 9. novembra 1993. godine. Na kraju je zavladala tišina. Stari most je srušen sa brda Hum, gdje je bila smještena artiljerija HVO-a, koju je predvodio general Slobodan Praljak. Na tom mjestu danas stoji križ visok 33 metra. Simbol grada iz 1566. godine je srušen. Tog jutra, zajedno sa kamenjem isklesanim u Osmanskom periodu, u rijeku su pala i stoljeća suživota različitih naroda", piše navedeni list.
Novinari El Periodica u ovom gradu nedavno su razgovarali sa Orhanom Maslom, koji je tog jutra bio u blizini Starog mosta. Sa 15 godina, piše ovaj španski list, bio je na prvoj liniji fronte u jednom od najkrvavijih ratova u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
"Nekoliko mjeseci prije, moj prijatelj je izgubio svog 11-godišnjeg brata. Tada nije plakao, ali jeste kad je Stari most srušen", kazao je Maslo.
Danas, kaže on, političari su im stavili crva u glavu.
"Na kraju svakog dana, svako se vraća u svoj dio etnički podijeljenog grada", dodaje Orhan.
Oha, kako mu je nadimak, zajedno sa dvadesetak drugih mostarskih tinejdžera utočište je našao u jednom podrumu, gdje je naučio svirati bubnjeve. Kada su međunarodne snage ušle u grad, imao je priliku svirati pred perkusionistom Eugenom Skeefom i kompozitorom Nigleom Osborneom, koji su u popularnom Ohi uvidjeli talent i ohrabrili ga da se nastavi baviti muzikom.
U narednim godinama postao je član benda Dubioza kolektiv. Godine 2003. osnovao je Mostar Blues Festival, prvi događaj na kojem su se okupili građani iz oba dijela Mostara. Prošle godine počeo je Mostarsku školu rocka.
"Muzika je najbolji način zbližavanja ljudi. U muzici ti nije važno ko je onaj sa kojim sviraš i odakle dolazi", govori Orhan ponosno. U nešto više od godinu dana, koliko škola postoji, formirano je više od dvadeset bendova.
"Mi nismo započeli rat i želimo da bude mir, kao što je bio i prije", kaže mladi gitarista Amar Šantić, član benda Kuro Sawa.
"Odlična je stvar što su u ovoj školi ljudi različite nacionalnosti i porijekla", dodaje Manuela Žulj, vokalistica grupe Pištolj Ero.
Orhan dodaje da su projekti kao što je Mostarska škola rocka od izuzetne važnosti za pomirenje.
"Moramo dati priliku budućim generacijama da se približe, upoznaju i shvate da je ime jedina razlika među njima", kaže ovaj muzičar.
Zbog toga je svojoj kćerki dao ime Luna.
"Svi daju imena u skladu sa religijom, etničkom pripadnošću ili nacionalnošću. Mi smo odlučili dati ime koje nije sa ove planete", kazao je Orhan Maslo španskim novinarima.
