Ranjeet Kaur već pet godina živi u BiH: Nisam znala da ova zemlja postoji, sad ne bih mogla bez nje
Ranjeet prije dolaska u BiH nikada nije čula za nju, ali je odmah po dolasku spoznala blagodati ove zemlje.
Teška sudbina i životne okolnosti primorale su je da napusti Indiju i mislila je da će se brzo vratiti nazad. Međutim, prva stanica u BiH bio je kamp u Bihaću, potom Sarajevo, a sada živi u Brezi sa svojim partnerom i sinom.
Da joj je bilo lako, nije, o čemu Ranjeet kroz suze priča gostujuću i Klix Studiu. Imala je 26 godina i odvažila se na važan korak - odlazak u "bijeli svijet" gdje će započeti novi život.
"Nisam znala kakvi su ljudi, nisam znala šta će mi sutra donijeti, kako ću ovako živjeti, neizvjestan je život kao i svaki novi dan", kaže Ranjeet.
Ali, ožiljke koje je sa sobom nosila bilo je teško izbrisati. Međutim, ono što joj je pomoglo jeste upravo ova zemlja i ljudi u njoj; "izliječila se" i krenula dalje, pronašla novu porodicu i sada osjeća pripadnost u BiH. Kaže da joj je odlazak u Indiju sada onemogućen, ali i kada bude mogla ponovo otići tamo, kaže da bez Bosne i Hercegovine ne bi mogla.
U Indiji je ostavila svog sina s kojim se sada svaki dan čuje, ali kaže da nikada ne može preboljeti to što njen sin odrasta bez majke.
Ono što ju je primorale da napusti domovinu i tamošnju porodicu jesu rigidni uslovi kakvi vladaju u Indiji. Ranjeet je bila silovana nekoliko puta, zlostavljana i ponižavana i kaže da je to u Indiji posve normalno. Dešava se gotovo svakodnevno, a djevojke i žene kojima se to dešava šute. Ona nije mogla šutati. Zbog toga je i bila primorana otići.
I dok kroz suze govori o tome koliko joj je bilo teško u početku, Ranjeet nam priča kako je na jednom od svojih poslova upoznala svog sadašnjeg partnera s kojim je ljubav krunisala sinom. Kaže da sada svog svekra i svekrvu doživljava kao roditelje, s njima je naučila bosanski jezik, ali se i upoznala sa bh. tradicijom.
Otkriva nam i kakvi su prema njenom mišljenju Bosanci - spolja žestoki momci, ali u dubini duše emotivci.
Još jedna stvar joj je pomogla da svoje rane izliječi u Bosni, a to je pisanje poezije u kojoj je opisivala kako doživljava BiH, ovu zemlju i njenu prirodu. Za kraj je poručila da je naša zemlja naša odgovornost i da se sa velikim poštovanjem trebamo odnositi prema njoj, a treba početi i od najsitnijih detalja - makar to bila i kupovina tramvajske karte.
O tome kako doživljava Bosnu i Hercegovinu najbolje svjedoči poema koju je Ranjeet napisala, a koja govori upravo o ljubavi prema BiH.
My sweet motherland – Bosnia & Herzegovina
A soul that was lost in the race of life,
A soul that was missing at the horizon of the earth,
A soul that was smashed and shattered,
A soul that was sobbing and wounded,
A soul that was wandering looking for peace,
A soul whose body was scratched, and sent to death by her own people,
They left her, by putting a veil of taint on her head.
Travelling from door to door, devastated,
she ended up in the lap of another motherland.
That motherland made her sleep in her lap,
with the blanket of affection and love.
Years passed, eyes opened, the soul woke up and noticed
a cape of love - waving, chirping, shining in the sunshine,
surrounded by stars, filled with blue and yellow colors,
How sweet is my motherland – Bosnia & Herzegovina.
The soul took few steps, walked a bit, and noticed waterfalls,
They were singing and dancing, praising the mother.
Waterfalls changed into rivers, quenching the thirst of many,
They ended up in mother earth, singing the same lines -
How sweet is my motherland – Bosnia & Herzegovina.
The soul took a few steps, walked a bit more,
She noticed the strong mountains,
standing tall and letting the water of their mother earth flow
affectionately from their chest,
The same water fall that was quenching the thirst of many after flowing down,
All those mountains and waterfalls were singing only one song – How sweet is my motherland – Bosnia & Herzegovina
she felt tired, she was hungry,
So, she sat under the shade of a tree
The tree fed her and told her a story.
While listening to the story,
She looked at the sky far beyond,
Unaware of the dusk, and,
unaware of the sky filled with shining stars.
The shining of the stars,
among them the shyness of the moon,
With them she was humming the song,
With the night passing by, it sang
How sweet is my motherland – Bosnia & Herzegovina.
When the first ray of the sun, touched that soul,
She met the children of that motherland,
They all welcomed her, hugged her, and gave her all the love,
They helped her to forget her wounds and sadness,
Since then every morning and evening,
Ranjeet sings just one song –
How sweet is my motherland – Bosnia & Herzegovina.
Gostovanje Ranjeet Kaur a u Klix Studiju možete pogledati direktno na našem YouTube kanalu kao i na portalu Klix.ba.
Također, nas možete slušati i na Spotify, Apple Podcastu, Amazon Music i drugim platformama.
