Ratni fotoreporter Ron Haviv: Razočaran sam, toliko života je izgubljeno za zemlju koja nije zemlja
Hroničar surove bh. stvarnosti, svjedok ljudske beskrupuloznosti i gluposti, aktivni promatrač povijesne nepravde u konfliktnim područjima širom svijeta Ron Haviv ovih dana ponovo boravi u Sarajevu. Svoju bogatu biografiju, koja ga je proslavila širom svijeta, ostavio je iza sebe. U Sarajevo je ponio samo svoju neobičnu jednostavnost i umjetničku genijalnost. Ono zbog čega je tu rado viđen gost.
Ratni strahovi i postratna razočarenja
Haviv je nadživio mnoge balkanske krvnike, gospodare rata i moćnike, a njegove fotografije nadilaze njihove krvave predstave i još krvavije naume. One će ostati kao trajni dokumenti, u muzejima i galerijama širom svijeta, da upozoravaju na gnusnu povijest. S druge strane, autor još uvijek svjedoči postkonfliktnim nepravdama u istim takvim društvima, napose u Bosni i Hercegovini. Zbog toga je danas ponovo u Sarajevu.
"Svjedočio sam 1991. godine kratkom ratu u Sloveniji i nešto dužem ratu u Hrvatskoj. Proveo sam neko vrijeme u Vukovaru. Nisam bio optimističan kad sam dolazio u Bosnu. Moj prvi posao bio je u Bijeljini, krajem marta, početkom aprila. Danas sam razočaran jer BiH nije pronašla put da se pomjeri naprijed i što mirovni sporazumi kojima se nastojao zaustaviti rat nisu uspjeli da doprinesu napretku. Razočaravajuće je kad vidite koliko života je izgubljeno za zemlju koja nije zemlja u ovom momentu", kazao je na početku razgovora Haviv za Klix.ba.
U ratnim trenucima, dok su ljudi ginuli, često se sticao dojam da mladi fotoreporter malo toga može uraditi za Bosnu i Hercegovinu, osim fotografijama poslati istinu u svijet. Eventualno, pozvati u pomoć. No, značaj njegovih fotografija tek je postepeno isplivavao na vidjelo, što je naposljetku koristilo i kao dokazni materijal na Međunarodnom sudu pravde u Hagu.
"Fotodokumentacija ratnih zločina u Bijeljini, Sarajevu, Manjači, Trnopolju i svim drugim mjestima poziva na određenu odgovornost. Zato tu ima razočarenja, ne samo za mene, nego i za moje kolege koji su radili ovdje. Za vrijeme ta tri rata ubijeno je najviše novinara od Drugog svjetskog rata, tako da je to bilo veoma opasno mjesto za novinare. Mnogi su osjećali da ne treba mariti za naše priče i da nema smisla biti ovdje. Ja sam ipak smatrao da treba ostati ovdje i dokumentovati stvari, u nadi da će biti nekih reakcija iz svijeta. To se na kraju i desilo, ali kasno", prisjetio se Haviv.
Za to vrijeme rizikovao je svoj život, a našao se čak i na crnoj listi Željka Ražnatovića Arkana. Na pitanje da li je osjećao strah dok je izvještavao iz ratnih zona, odgovorio je da je uvijek bio uplašen dok je boravio u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata.
"Samo budalu ne bi bio strah", povjerio nam se.
"Biography of Photo"
"Biografy of Photo" je dokumentarac koji daje objašnjenje o dvije fotografije Rona Haviva, jedne iz Panama Cityja 1989. godine i jedne iz Bijeljine iz 1992. godine.
"Dr. Lauren Walsh i ja radimo na tom projektu. Mi zapravo želimo istražiti na koji način su te dvije fotografije, iz različitih podneblja, utjecale na društvena zbivanja. Naposljetku ćemo, nadam se, dati odgovor na pitanje kolika je moć tih fotografija. Želimo istražiti šta se desilo pet godina nakon što je zabilježen taj trenutak, pa onda 10, 15, 20, 25 godina kasnije... Dokumentarac objašnjava sve te periode, kao i to kako su na kraju fotografije zaboravljene. Obje su se veoma brzo proširile, jer su rađene za ugledne svjetske magazine", kazao je Haviv.
Fotografija iz Bijeljine
Fotografija iz marta 1992. godine, uhvaćena kroz neskriveni objektiv Rona Haviva dok je stajao nasuprot Arkanovih "Tigrova", ovjekovječila je iživljavanje nad ubijenim bijeljinskim civilima. Ono što će naredne tri i po godine postati brutalna bosanskohercegovačka stvarnost, a dvije i po decenije kasnije predmet istraživanja.
Na fotografiji koja je obišla cijeli svijet vidi se kako Srđan Golubović, u svijetu elektronske muzike poznatiji kao DJ Max, stoji iznad mrtvih tjelesa, sa kalašnjikovom u jednoj i cigaretom u drugoj ruci, i šutira Tifu Šabanović u glavu.
Ron Haviv ističe da su reakcije na tu i takve fotografije, primjetne i u dokumentarcu "Biography of Photo", bile uglavnom različite, a da su one najviše zavisile od političkih i ličnih uvjerenja.
"Reakcije su različite, ali ljudi su uglavnom iznenađeni kad vide takve fotografije i najčešće su empatični prema žrtvama i osjećaju odbojnost i revolt prema zločincima", kazao je američki fotoreporter.
Dodao je da fotografi treba stalno da vode računa da li njihova fotografija ima nekog efekta, da li će promijeniti neke stvari nabolje.
Razlozi dolaska u Sarajevo
Poslovno je stigao u Sarajevo, a trenutno radi na nekoliko projekata od kojih su najvažniji "Projekt mira", projekt "Izgubljene filmske trake" i "Tranzicija".
"Kroz 'Projekt mira' istražujemo definiciju mira u Bosni i Hercegovini, odnosno tražimo odgovor na pitanje šta znači mir u ovoj zemlji. Na tome ćmo raditi nekoliko mjeseci, ali u ovom trenutku ne mogu otkrivati puno detalja. U svakom slučaju ćemo podijeliti sve informacije kad za to dođe vrijeme", kazao nam je Haviv.
Uz ostalo će u sklopu WARM Festivala, koji se održava od 28. juna do 2. jula, dati podršku mladim neafirmisanim fotografima.
Projekt "Tranzicija" je u sklopu festivala, a organizovan je u partnerstvu s Chicago Art Projectom i Centrom za postkonfliktna istraživanja. Riječ je o izložbi koja govori o periodu tranzicije u BiH, Kongu, Kolumbiji i SAD-u, a otvorit će je upravo Ron Haviv. Bit će postavljena na mostu na Skenderiji, a najavljeno je da će imati i akademsku komponentu, tj. konferenciju na kojoj će stručnjaci pokušati tretirati fenomen tranzicije i vidjeti da li postoje sličnosti i koje su razlike.
"Izgubljene filmske trake", odnosno petominutni dokumentarni film, također će biti predstavljen u sklopu festivala, a riječ je o fotografijama Rona Haviva, koje se nalaze na fotografskim trakama, a koje je skupljao preko 25 godina.
"Odlučio sam da na osnovu tih fotografija, za koje nisam imao pojma šta se nalazi na njima, kreiram knjigu, petominutni film i internetsku stranicu. One nikada ranije nisu objavljene. Na taj način sam pokrenuo kulturu sjećanja na stvari koje sam ja zaboravio, ali i ljudi koje sam fotografisao. Taj projekt podsjetit će također kako smo se koristili fotografijom u našim svakodnevnim životima. Osim toga smo pokrenuli i projekt izgubljenih fotografija u Sjedinjenim Američkim Državama", zaključio je Haviv.
Lalatović: Nije ni Feđa Dudić Miloš Obilić, zamislite da sam ja ovo uradio u Sarajevu
Park Residence poprima završne obrise: Privedene kraju ključne građevinske faze
