Smještena je nadomak granice naše zemlje s Crnom Gorom pa u Bileći danas osjetite da je na mnogo načina bliže Nikšiću, nego Mostaru ili Sarajevu.
Vozeći se od Stoca do Bileće prolazite najpustiji dio Bosne i Hercegovine, a oko same Bileće na prometnicama patroliraju granični, a ne saobraćajni policajci. Kontrolišu šverc, trgovinu ljudima i slične nezakonite radnje koje su uzele maha posljednjih dvadesetak godina.
Cesta koja vodi prema Bileći pusta je kao malo koja, ali izuzetno opasna. Opasna zbog vozača koji divljaju drumovima na kojima nema mnogo automobila, ali i zbog čestih životinja, posebno krava ili divljih konja koje nekim čudom zateknete na asfaltu.
Samo preživljavanje
Kada se spuštate u samo mjesto i gledate njegove obrise, možete zaključiti da su priče o nekadašnjoj ljepoti i značaju Bileće istinite. Decenije koje su došle poslije rata odvele su mjesto u nekom drugom pravcu.
"Ovdje se ne živi, već se samo preživljava" prva je i stalna rečenica skoro svakog razgovora koji smo vodili te proljetne subote u Bileći. Od pet fabrika koje su radile prije rata, danas nije ostala nijedna, a ogromna kasarna JNA, poznata Škola rezervnih oficira, sada je samo ostarjelo sjećanje na nekad veliku vojsku i državu. Danas je koriste Oružane snage Bosne i Hercegovine, a u medije dospije zbog apsurdnih vijesti da neko preskoči ogradu i iz magacina ukrade oružje.
Bileća je nekad živjela uz kasarnu, danas to najbolje vidite na desetinama manjih kamenih zgrada koje su bile građene za smještaj bolje pozicioniranih oficira. Vojne zgrade izgledaju kao u to vrijeme, a i cijela Bileća. Sve je kao zaustavljeno u vremenu, teško je nabrojati pet uređenih fasada, ako ne računamo privatne kuće koje se grade u novom naselju koje nastaje.
Kamen se vadi i obrađuje nacrno
"Više od devedeset posto stanovništva danas živi od vađenja, obrade i prodaje kamena, sve je naravno nacrno. Bilećki kamen obložio je pola Dalmacije i Crne Gore", govori nam Miroslav kojeg smo upoznali u jednoj od trgovina.
Nakon tog podatka počeli smo uočavati brojne kamione koji pretovareni kamenom voze kroz mjesto te stotine "majdana" koji kvare pogled na idiličan hercegovački krajolik.
Karta u jednom smjeru
"Uspješan je onaj čovjek u Bileći koji uspije spremiti djecu u svijet, ovdje se karta kupuje u jednom smjeru, nema budućnosti, privrede niti načina kako da se stanje popravi", govori nam čovjek uz naše obećanje da nećemo napisati ime i prezime ispod citata. Malo je mjesto, svako se zna sa svakim, a svaka izgovorena riječ se zna protumačiti kao direktna kritika načelnika ili aktuelne politike.
Ima jedna mljekara koja radi dobro, a primjetno je da je i na istočne granice Hercegovine stiglo smilje. Možda baš ono da neku novu perspektivu.
Partizanski spomenik zamijenio spomenik Ravnogorskom pokretu
Bileća je u periodu između naša dva popisa izgubila skoro 20 posto stanovništva i jedno je od onih mjesta koje je etnički potpuno čisto. Taj podatak ne čudi kad u centru grada vidite Park Ravnogorskom pokretu, kompleks spomenika đeneralu Draži Mihailoviću i njegovim četničkim jedinicama.
Park je podignut na mjestu na kojem je prije stajao partizanski spomenik koji je kasnije izmješten stotinjak metara sjeverno u Park narodnih heroja. Još sjevernije nalazi se Careva ili Obradovića džamija, minirana 1992. godine, a sada lijepo obnovljena. Lijepa je i Crkva svetog Save, obje su nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine.
Jedno od najvećih vještačkih jezera
Slike koje služe kao odmor od teške političke prošlosti i današnjih previranja dođu kad iz centra mjesta krenete prema staroj kasarni i ispod nje ugledate prekrasno veliko Bilećko jezero. Iako je naša poslovična hercegovačka megalomanija znala govoriti da je Bilećko jezero najveće vještačko u Evropi, neki realniji izvori ga navode kao drugo po veličini na Balkanu.
Nastalo je 1968. godine izgradnjom brane Grančarevo na prekrasnoj rijeci Trebišnjici, sve u cilju njenog iskorištavanja u hidroenergetske svrhe. Iako su njegovim nastankom potopljena četiri sela i niz značajnih kulturno-historijskih spomenika, današnju ljepotu mu teško možemo poreći.
Bileća na jezero gleda preko nekropole stećaka koji na ovom mjestu, na granici Bosne i Hercegovine, izgledaju kao čuvari nekih dalekih vremena i vrijednosti koje smo svi zajedno zaboravili.
