Reakcija možda nije rješenje, ali Trojka ima problem jer šuti na Dodikove napade na državu
Prije godinu dana kada je službeno fomirana državna vlast dominirale su ohrabrujuće poruke i optimizam da će se drugačijim pristupom politička situacija smirivati te da će se konačno krenuti u rješavanje problema.
Ili kada najavi da će krenuti u otcjepljenje entiteta ako visoki predstavnik Christian Schmidt nametne zakon o državnoj imovini ako ta odluka ne bude išla na ruku RS-u.
I onima koji tek površno prate političku situaciju u zemlji je jasno da nikakva reakcija neće niti može riješiti Dodikovu separatističku politiku. Ali se postavlja pitanje koja je to politička mudrost šutiti ili sa velikim odmakom vremena komentirati najave da se radi na destabilizaciji izbornog procesa ili na pritiscima u vezi državne imovine.
Ako je već tema otcjepljenja postala anahrona, onda ne bi trebalo ignorisati Dodikove poruke u vezi državne imovine ili pravljanje para izborne komisije. Jer Dodik zna vrlo dobro šta time želi postići, a to je utvrđivanje pregovaračke pozicije ili slanje poruke Schmidtu da "vodi računa šta radi s državnom imovinom".
Koliko je uopšte realno da iz Trojke, ako već očekivano HDZ neće, nema jasnog stava i poruke šta je njihova pozicija u vezi državne imovine i kako će se postaviti na već pokrenutu inicijativu formiranja entitetske izborne komisije.
Ili, koliko je uopće realno da ambasador Amerike u BiH Michael Murphy bude taj koji će revnosno odgovarati na Dodikove prijetnje i slati poruke za stabilizaciju prilika, a to iz Trojke ne čine ili čine tek sporadično, individualno. A poruke bi morale biti jasnije, utemeljene, kako bi dali doznanja koje su njihove crvene linije.
Jedino obrazloženje koje se naslućuje je da ili je Trojka isuvišne mudra pa znaju šta čine ili nemaju nikakvu ideju šta učiniti i kako postupiti, a da im Dodik ne zakoči procese na državnom nivou.
