Reforme Ustava kroz ružičaste naočale Naše stranke: Između utopije i realpolitike
Politika je umijeće mogućeg i dostižnog, rečenica je koja se veže među izreke njemačkog političara i vojskovođe Otta von Bizmarka. A šta je umijeće mogućeg u trenutnoj političkoj bari u BiH, a posebno u kontekstu izmjena Izbornog zakona i izmjena Ustava.
Domaći političari mjesecima se ne mogu dogovoriti ni pomjeriti s mrtve tačke u vezi s izmjenama Izbornog zakona i posljednji pokušaj bilo kakvog dogovora vjerovatno će se desiti u narednih nekoliko mjeseci. Predstavnici Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije poručuju da definitivno mora doći do implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava te da se moraju izvršiti ograničene i ciljane promjene Ustava.
Amerikanci su za taj zadatak odredili Matthewa Palmera te se do kraja godine očekuje intenziviranje razgovora o ovim temama. I kada je poznata trenutna pozicija, realno stanje i procjene šta je maksimalno moguće postići u ovom trenutku (ograničene i ciljane izmjene Ustava te neophodne izmjene Izbornog zakona), postavlja se pitanje kako posmatrati prijedlog Naše stranke.
Bez obzira na opravdanost prijedloga ili opravdanost političkih želja, politička realnost ukazuje na to da je u trenutnim okolnostima neizvodiv dogovor o jednom predsjedniku države koji bi imao ceromonijalne nadležnosti, o jačanju Vijeća ministara, o ukidanju državnog Doma naroda, što na stol stavlja Naša stranka.
Kako o takvim zahtjevima i prijedlozima uopšte razgovarati kada i međunarodna zajednica poručuje da očekuje tek ograničene i ciljane ustavne reforme. I umjesto davanja prijedloga koji su realni i izvodivi i koji će doprinijeti rješavanju pitanja ustavnih reformi i Izbornog zakona, iz Naše stranke su predstavili spisak želja.
A zašto u prijedlozima ustavnih i izbornih reformi Naše stranke nema konkretne matematike onih rješenja koja su politički realna i sprovodiva. Razlog se može kriti i u činjenici što u Našoj stranci nisu željeli ulaziti u prijedloge rješenja koje naglašavaju i iz međunarodne zajednice, da ne bi izgledalo kako zauzimaju stav neke od nacionalnih političkih opcija (HDZ-u s jedne ili SDA-u i nekim drugim strankama s druge strane). Stoga su izašli s prijedlogom rješenja koji je neutralan, generalan, ali i neprovodiv u ovom trenutku.
I sutra, kada prijedlog Naše stranke ne bude ni stavljen na dnevni red, a izgledno je da neće i zbog poruka međunarodnih predstavnika koji naglašavaju u kakvim okvirima će se voditi rasprava o izmjenama Izbornog zakona i ustavnih reformi, kao izgovor će se uvijek moći naglasiti nespremnost domaćih politika koje predvode nacionalne stranke da podrže jedina ispravna rješenja.
Ipak, realpolitika je jedno, a političke želje u nekim idealnim okolnostima nešto sasvim drugo. Političari biraju da li će se početi valjati u blatu realnog ili s uredne distance čuvati svoje neukaljane stavove i nadati se da će vrijeme koje prizivaju samo od sebe doći.