Retrospektiva 2021. godine u BiH iz ugla New York Timesa: Koji je Dodikov konačni plan?
U autorskom tekstu kojeg potpisuje ugledni kolumnista Andrew Higgins stoji da, kada je Agencija za lijekove BiH u septembru pregledala kisik koji se prodavao bolnicama za liječenje pacijenata od Covid-19 u regiji pod srpskom kontrolom u zemlji, došla je do šokantnog otkrića: kisik je bio namijenjen za upotrebu samo u industrijskim mašinama, a ne za ljude.
Ogorčeni srpski nacionalista
Ali umjesto da pokuša ispraviti situaciju, navodi autor teksta, lider bosanskih Srba Milorad Dodik, ogorčeni srpski nacionalista, pokušao je razbiti multietničko tkivo bosanske države, krhke unije koju je 1995. godine stvorila američka diplomatija iz olupine rata.
Prvo, Dodik je najavio da stvara vlastitu agenciju za lijekove i povlači svoj feud, koji pokriva otprilike polovinu teritorije BiH, iz nadzora centralne vlade.
Od tada je prijetio povlačenjem iz multietničkih Oružanih snaga BiH i formiranjem vlastite, isključivo srpske vojske. On također želi izaći iz državne porezne agencije, njene obavještajne službe i pravosuđa, obećavajući da će ubrzati ono što on naziva "mirnim raspadom" bosanske države nastale mirovnim sporazumom sklopljenim 1995. u Dejtonu.
Bosanski istražitelji su pratili isporuke kiseonika do kompanije koju kontroliše jedan od bliskih političkih saveznika Dodika. Neke strane diplomate i rivalski političari vide njegove secesionističke prijetnje prvenstveno kao sredstvo za izbjegavanje navoda o korupciji.
Sjena rata je posvuda
Ali u regiji gdje je sjena rata posvuda, mnogi Bosanci strahuju da je mir u zemlji ugrožen.
"Neće biti mirno", upozorio je Šefik Džaferović, jedan od tri bosanska predsjednika, od kojih je svaki izabran da predstavlja određenu etničku grupu.
Kao šarenilo različitih naroda i religija, Bosna i Hercegovina je dugo bila žarište za veće požare.
Upravo je u Sarajevu, glavnom gradu BiH, srpski nacionalista započeo Prvi svjetski rat ubistvom austrijskog nadvojvode u junu 1914. godine, i gdje su naizgled poremećena brbljanja psihijatra Radovana Karadžića nagovještavala krvavi rat 1990-ih. To je ostavilo oko 140.000 mrtvih, uvukli ratne avione i vojnike NATO-a i stvorili jaz između Rusije i Zapada koji ostaje i danas.
Sada Sjedinjene Države i Evropska unija, kojoj Bosna teži da se pridruži, očajnički žele spriječiti da nova kriza eskalira u sukob ili da stvori vrstu političke nestabilnosti koju bi Rusija mogla iskoristiti. Rusija, koja želi spriječiti ulazak Bosne i Hercegovine u NATO, već je na strani Dodika.
Slab centralni autoritet
Trvenja u Bosni su ukorijenjena u Dejtonskom mirovnom sporazumu iz 1995., uz posredovanje Sjedinjenih Država. Sporazum je zaustavio borbe, ali je stvorio veoma nefunkcionalan politički sistem, sa slabim centralnim autoritetom u kojem različite etničke grupe dijele vlast.
Dodik je više od decenije dizao buku o srpskoj secesiji, ali nikada ranije nije izazvao tako nestabilnu krizu. U izvještaju u oktobru visokog zvaničnika Ujedinjenih naroda u Bosni, Christiana Schmidta iz Njemačke, situacija je opisana kao "najveća egzistencijalna prijetnja" opstanku zemlje od ranih 1990-ih.
Schmidt je u rekao da očekuje da će Dodik odustati od svoje prijetnje formiranjem posebne vojske etničkih Srba.
Među mnogim Bosancima i Hercegovcima, međutim, strah je ponovo prisutan.
U Evropi su odgovori na Dodikove provokacije različiti. Njemačka i Velika Britanija razgovaraju o sankcijama. Međutim, autoritarni lider Mađarske Viktor Orban nedavno je posjetio glavni grad bh. entiteta Republika Srpska, Banja Luku, kako bi ponudio podršku Dodiku i obećao je staviti veto na svaki potez Evropske unije za uvođenje sankcija.
Amnestija ratnih zločinaca
Prema Dejtonskom sporazumu, BiH je podijeljena na dva uglavnom samoupravna dijela: srpsku teritoriju, poznatu kao Republika Srpska, i Federaciju BiH koju kontrolišu Bošnjaci i Hrvati. Federacija je, pak, podijeljena na 10 “kantona”, svaki sa svojom vladom.
Mnogi Bošnjaci vide Dodikove remetilačke radnje kao dokaz da Dejtonskim sporazumom bosanskim Srbima nikada nije smjelo biti dozvoljeno da se zadrže na vlastitom domenu, entitetu kojemu se amnestiraju osobe poput zločinaca Radovana Karadžića i bivšeg komandanta bosanskih Srba Ratka Mladića.
Ali Dodik i mnogi njegovi sunarodnjaci i dalje negiraju ratne zločine koje su počinili i umjesto toga sebe vide kao žrtve, kao što su to činili tokom rata. Oni sada tvrde da se bosanski Srbi nepravedno dira, nakon odluke u julu od strane prethodnika Schmidta kao izaslanika UN-a koja je zabranila poricanje genocida. Zabrana se odnosi na sve etničke grupe, ali mnogi bosanski Srbi smatraju da je to usmjereno na njih.
Srbija, međutim, nije pokazala interes da ponovi svoju ulogu iz 1990-ih, kada je slala oružje i paravojne bande da podrže etničke srodnike u Bosni. A koliko Rusija zaista podržava Dodika, nije jasno.
Prošlog mjeseca se vratio iz posjete Moskvi tvrdeći da je dobio obećanje podrške tokom sastanka sa predsjednikom Vladimirom Putinom. Ali Kremlj, koji obično najavljuje sastanke mnogo unaprijed, čekao je danima prije nego što je potvrdio da se to dogodilo.
Ipak, Kremlj je očito oduševljen što vidi Bosnu u neredu, s obzirom na to da su je Sjedinjene Države i Evropa nekada zagovarale kao primjer uspješne izgradnje nacije. Putin je godinama upozoravao bivše komunističke zemlje istočne Evrope da su zapadna obećanja o miru i prosperitetu šuplja.
Veliko je pitanje da li su prijetnje gospodina Dodika stvarne ili su uglavnom političko pozorište da se okupi njegova nacionalistička baza uoči izbora u oktobru.
Giorgia Meloni upozorila na prijetnje iz Rusije, tvrdi da koristite migrante kao alat
