Rijana Jusufbegović: Mladi u politici mogu bolje prepoznati stvari koje frustriraju njihove generacije

Mnogi govore da u političkom životu, ali i javnom prostoru općenito, žele vidjeti nova mlada lica. Ja sam čula taj poziv, i na njega sam se i odazvala.

Zbog čega baš Skupština Kantona Sarajevo?

Zato što je kantonalni nivo vlasti taj koji ima najveći broj nadležnosti važnih za svakodnevni život građana.

Ono što mene posebno zanima jeste obrazovanje, koje je zapravo temeljni stub društva, a nadležnost za isto je na kantonalnom. Osnovno i srednje obrazovanje je, uprkos činjenici da škole nisu lagane, da naša djeca imaju najteže ruksake i da rade najteže domaće zadatke, katastrofalno, a to pokazuju sve vanjske evaluacije.

Ukoliko to popravimo, po principu domino efekta, popravit će se stanje u visokom obrazovanju, privredi i svim drugim društvenim oblastima.

Kada je visoko obrazovanje u pitanju, moramo Univerzitet u Sarajevu, kao Univerzitet glavnog grada i kao najstariji Univerzitet u Bosni i Hercegovini uostalom, pozicionirati na mjesto koje zaslužuje i promatrati ga kao prvoklasni državni interes.

Kako vidite trenutno stanje u Kantonu Sarajevo i koje su glavne stvari koje bi vi mijenjali?

Kada pomislim na trenutnu situaciju u Kantonu Sarajevo, prva asocijacija su mi svi mladi i obrazovani ljudi koje je upravo trenutna situacija navela da se priključe Asocijaciji mladih SDA. Mnogi od tih ljudi su sa mnom kao potpredsjednicom Asocijacije mladih SDA BiH podijelili priču o tome kako su povjerovali onima koji su obećavali “pospremanja” i čišćenja “iz temelja”, a da su se zatim uvjerili u suprotno jer su upravo one stranke iz vladajuće koalicije iz Kantona Sarajevo koje su sav svoj izborni rezultat dobile na pričama o suzbijanju korupcije, mladim ljudima predstavile školske primjere korupcije, nepotizma i stranačkog zapošljavanja.

Neću previše govoriti o tome, spiskovi neregularno uposlenih pojedinaca u javnom sektoru dostupni su javnosti. Tužno je da je vlada istovremeno pod maskom “borbe protiv korupcije” objavila javno spisak plaća naših čestitih djelatnika iz javnog sektora, doktora, učitelja, nastavnika, domara, higijeničara, servirki, itd. Ne samo da su sa javnošću podijelili visinu plaća, već i trajanje ugovora.

To je nepristojno i nije nikakva borba protiv korupcije.

Nakon toga smo dobili situaciju da svaki rođak, komšija i poznanik, pa čak i pojedinac koji nema baš najčasnije namjere, može znati kolika su primanja kojeg domaćinstva čiji su članovi zaposleni u javnom sektoru, kao i to do kada je koji član zaposlen, a paralelno s tim su se vršila stranačka zapošljavanja kandidata za načelnike koji nisu uspjeli osvojiti mandate, kao i drugih članova stranaka koji su valjda svojim aktivizmom “zaslužili” zaposlenje preko reda.

Posljednji debakl trenutne vlasti je zasigurno usvajanje Zakona o visokom obrazovanju koji je studentska prava u Kantonu Sarajevo sveo na historijski minimum.

Ponovo je vladajuća većina utvrdila da je nije briga za naše mlade ljude i studente, te da ne razumiju da univerzitet kao institucija postoji zbog studenata, a ne obratno. Nažalost, može se i naslutiti da se iza toga krije sistemsko i planirano uništavanje javnog univerziteta, žile kucavice razvoja Kantona Sarajevo i države Bosne i Hercegovine, kako bi u konačnici i zvanično primat preuzele privatne visokoškolske institucije.

Ovaj format intervjua nije odgovarajući da se nabroje sve pojedinosti i nedostaci trenutne vlasti, međutim ono najstrašnije zasigurno jesu nikad veća kreditna zaduženja koja će morati otplaćivati čak i naši unuci. Sigurno je da će svi građani Kantona Sarajevo tek u godinama koje dolaze moći vidjeti stvarne razmjere štete koja je nanesena našem kantonu.

Često se osvrćete na učešće žena u politici, da li smatrate da su adekvatno zastupljene i u kojoj mjeri je to zaista glas žena?

Žene nažalost nisu adekvatno zastupljene u politici, međutim, taj trend se kroz prethodnih nekoliko izbornih ciklusa polako počinje mijenjati. Isto vrijedi i za mlade ljude u SDA.

Na listama SDA ukupno se nalaze 574 kandidata, od čega je preko 30% mladih i preko 42% žena, što me čini istinski sretnom. Kada je u pitanju predizborna kampanja i trenutak kada svaki građanin bira kome dati svoje povjerenje, potrebno je podizati svijest o neophodnosti uzajamne podrške na način da je ženama neophodno objasniti da glas za kvalitetnu ženu znači glas za osobu koja će zasigurno najbolje razumjeti potrebe žena, a mladima objasniti da mladi kandidati najbolje razumiju probleme mladih ljudi jer ih i oni sami svakodnevno žive.

Kako ste i sami kazali, često se osvrćem na ovu temu, te uz osvrt na pitanje o učešću mladih i žena u politici volim kazivati da nisam neko ko podupire tu “pozitivnu diskriminaciju”. “Pozitivna diskriminacija” kao takva je po mom mišljenju sama po sebi apsurdna jer već i u svom nazivu predstavlja sintagmu u kojoj se spajaju pojmovi suprotnog značenja. Diskriminacija nikada ne može biti pozitivna.

Smatram da niti jedna mlada osoba, a ni žena, ne trebaju biti na određenoj listi ili na određenoj funkciji isključivo zbog svojih godina ili spola, već primarni kriterij svakog biranja kadrova trebaju biti reference kandidata.

Moramo nastojati da gradimo društvo izvrsnosti u kojem će se maksimalan fokus stavljati na obrazovanje i uspjeh u obrazovanju i djelovanju u svim segmentima.

Primjetno je da imate blizak odnos sa dr. Sebijom Izetbegović, na koji način biste opisali njen utjecaj na vas?

Prof dr. Sebija Izetbegović je velika podrška mladim ljudima i mi to iznimno cijenimo. Sa profesoricom imam dobar odnos, koji je utemeljen na poštovanju. Njen utjecaj na političke procese unutar SDA u Sarajevu je, smatram, izuzetno pozitivan.

Prije svega zbog činjenice da je ona žena koja ima nultu stopu tolerancije prema korupciji i kriminalu, što je najbolje pokazala rukovodeći KCUS-om, takav ambijent pravimo i u SDA, a njen doprinos tome je nemjerljiv.

Također, profesorica Izetbegović kao snažna, uspješna i sigurna žena, privlači i druge uspješne ljude svih generacija. Sve ono kroz šta je prošla u posljednjih par godina, kada je u pitanju politička i medijska haranga, način na koji je to prošla i činjenica da zbog toga nije skrenula fokus sa vrijednog rada koji je rezultirao uspjehom, zaista je fascinantno. Posebno jer je iz svega toga izašla još snažnija. Kao takva, zasigurno može biti uzor svim ženama u politici.

Jeste li vi dio promjena u SDA koje je spominjao predsjednik stranke Bakir Izetbegović i šta mislite da vi možete donijeti SDA?

Kao potpredsjednica Asocijacije mladih SDA Bosne i Hercegovine i kao kandidatkinja za Skupštinu Kantona Sarajevo, vjerovatno se mogu pronaći i u toj kategoriji ljudi.

Nisam izuzetak, rijeke su uspješnih, pametnih i obrazovanih ljudi, kako mladih, tako i onih iskusnijih, koji su se priključili SDA nakon što se otvorio i dekontaminirao prostor odlaskom određenih ljudi koji su predugo vremena držali SDA kao taoca svojih loših navika i ličnih ambicija.

SDA ne mogu donijeti posebno puno, ne samo ja, nego niti jedan pojedinac, ali činjenica je da sa sobom svugdje, pa tako i u SDA, nosim svoj ugled, odgoj, znanje, obrazovanje i visoko izraženu radnu etiku. U školi sam bila najbolja učenica, na fakultetu student generacije na oba ciklusa i dobitnica dvije Zlatne značke.

Pored toga, sve vrijeme sam paralelno bila društveni aktivista, od čega bih izdvojila činjenicu da sam bila zamjenica predsjednika Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu i student prorektor na Univerzitetu u Sarajevu u dva mandata.

Tada sam, zajedno sa ekipom sjajnih mladih ljudi, ostvarila zavidne rezultate u borbi za prava studenata. Većina njih iz te generacije SPUS-a danas je sa mnom u ovoj političkoj borbi - što me posebno raduje. Sve to što sam radila i sve to što jesam, donijela sam i u SDA.

Kako gledate na odlazak mladih iz BiH i da li bi aktivnije prisustvo mladih u politici moglo utjecati da se to zaustavi?

To je jedan od glavnih razloga mog političkog angažmana. Taj trend nije izražen samo u Bosni i Hercegovini, nego u cijelom regionu, pa ako hoćete i u cijeloj jugoistočnoj Europi. Problemi su puno dublji, nego što mogu odgovoriti u ovom intervjuu.

Međutim, smatram da prisustvo mladih u politici zasigurno može doprijeti tome da se mladima približi situacija u državi, da se smanje defetizam i depresija, a koji se, čini mi se, sistemski šire među mladim ljudima.

U konačnici, mišljenja sam da mladi u politici mogu bolje prepoznati stvari koje frustriraju njihove generacije, pa samim time ih i popravljati.

Iskreno, ukoliko moj politički angažman u konačnici rezultira da barem jedan mladi čovjek ostane u našoj Domovini koju smo preskupo platili, smatrat ću da moj angažman nije bio uzaludan.