Riječima "ja sam taj Avdo kojeg tražite", heroj odbrane Žepe prkosno je otišao u smrt
"Ja sam taj Avdo kojeg tražite" riječi su koje svojom težinom zauzimaju mjesto u panteonu najhrabrijih i najčasnijih izjava.
Potez Avde Palića, žrtvovanje kako bi spasio civile zone koju je trebao da štite Ujedinjene Nacije je univerzalno herojstvo koje se jednako prepoznaje u svakoj civilizacijskoj etapi. U antičkoj Grčkoj o Paliću bi se pisale tragedije, u starom Rimu njegova priča bi bila pričana kao primjer herojstva, a danas bi bio vječita inspiracija.
Avdu Palića je 27. jula 1995. godine sa prkosnim osmijehom, kojeg u susretu sa smrti može imati samo čovjek u miru sa sobom i svijetom, pružio ruku ratnom zločincu Zdravku Toilimiru prije nego što je otišao na pregovore sa ratnim zločincem Ratkom Mladićem.
Ratni zločinci su pokazali i tada da kod njih nije bilo ništa od oficirske časti nego da su bili obične hajdučke vojvode koje su prekršili jedno od najstarijih pravila ratovanja da se pregovaračima ne smije nauditi.
Na pregovorima o evakuaciji civila sa Avdom Palićem su zarobljeni i Mehmed Hajrić i Amir Imamović. Palić je iz Žepe odveden 4. augusta u tajni vojni zatvor u Bijeljini, odakle ga je 5. septembra 1995. godine, po naređenju Glavnog štaba Vojske RS, na razmjenu zarobljenika odveo kapetan Dragomir Pećanac i pripadnik VRS Željko Mijatović. Upravo se taj datum, 5. septembar, smatra danom kada je ubijen.
Posmrtni ostaci Avde Palića su ekshumirani 2001. godine ali zbog neodgovarajućih tehnologija u identifikaciji nisu identifikovani do augusta 2009. godine. Dženaza je obavljena u haremu Ali-pašine džamije.
