Od tog 20. aprila 1896. godine gordo stoji na obali Miljacke i nijemo svjedoči svim dešavanjima na ovim prostorima, od smjene nekoliko državnih sistema, Sarajevskog atentata, stradanja i razaranja u dva svjetska rata, jedinstvenog uspona grada u vrijeme XIV Zimskih olimpijskih igara 1984. godine i konačno, kao Nacionalna biblioteka, barbarskom napadu, paljenju i razaranju.
Vijećnica je podignuta krajem 19. stoljeća kao sjedište Gradske uprave. Izrada prvog projekta je 1891. godine povjerena jednom od najtalentiranijih tadašnjih arhitekata, Čehu Karlu Paržiku, no njegov projekt se nije svidio ministru Benjaminu Kalaju, koji je zatražio izmjene, na šta Paržik nije pristao te je odustao od daljnjeg rada.
Izrada novog projekta, zatim, biva povjerena Alexanderu Witteku, projektantu Sebilja na Baščaršiji, koji je na njemu radio od 1892. do 1893. godine, da bi ga na kraju završio hrvatski arhitekt Ćiril Metod Iveković.
Iveković je u vrijeme kada mu je povjerena izrada idejnog projekta Vijećnice imao 30 godina. Zgrada Gradske uprave bila je i ostala njegov najuspješniji projekt, iako je teško procijeniti njegov stvarni doprinos konačnom rješenju s obzirom na to da je razrađivao već postojeće rješenje.
Vijećnica je bila sjedište Gradske uprave do 1949. godine, kada je ustupljena Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci, koja ju je koristila do 1992. godine. U noći između 25. i 26. augusta Vijećnica je barbarskim agresorskim granatiranjem zapaljena i potpuno uništena. Cijelo zdanje je pretvoreno u buktinju, a oko dva miliona bibliotečkih jedinica nepovratno je nestalo u plamenu. No, vandalski napadi samo su doprinijeli njenoj slavi.
Obnova zapaljene Vijećnice počela je još 1996. godine i nakon četiri dugotrajne faze, koje su zahtijevale iscrpna istraživanja i ispitivanja, radovi se ovih dana privode kraja.
Sarajevska ljepotica ponovno je obukla svoje prepoznatljivo raskošno ruho, a svoja vrata, po drugi put u svojoj historiji, otvorit će 9. maja.