Rudar iz Banovića Nermin Turić: Živimo na kredit, ali nam malo treba da budemo sretni
Slike borbe za bolje uslove rada i povećanje mukotrpno stečenih naknada danas su stigle iz Banovića, gdje se grupa rudara od jutros nalazi u štrajku.
Nermin Turić u Rudniku mrkog uglja u Banovićima zaposlen je već 15 godina. Rudarskim poslom bavili su se svi članovi njegove šire porodice, a on svoje početke bilježi kao fizički radnik.
"Rahmetli otac i amidža su bili rudari, a ulaz u jamu nalazi se na mojoj djedovini. Bio je prirodan slijed da se i ja počnem baviti ovim poslom", kaže za Klix.ba Turić koji se danas nalazi na mjestu nadzornika širokočelne prostorije.
Borio se i on ove srijede za veću plaću, topli obrok i bolje uslove rada, a kroz naš razgovor se nadovezuje da je život rudara u BiH težak, ali da su oni i pored svega na kraju skromni.
Trebaju solidarnost i poštovanje
"Mi uvijek ustajemo zadnji u pobuni. Nama treba malo solidarnosti, veće plaće, povratka nekadašnjeg sistema rada u kojem su se rudari cijenili i poštovali i bili bismo zadovoljni. Rudari su jedinstveni i izuzetno malo nam treba da budemo sretni", skromno nam kaže Turić.
Život rudara sastoji se od teškog fizičkog posla kojeg znaju pratiti i nesreće. Kroz svoj dosadašnji radni vijek Turić se susreo i sa tragičnim situacijama, odnosno gubitkom kolege koji je smrtno stradao prije tri godine prilikom rada u jami.
"Svaki dan idemo i čisto i pošteno odrađujemo svojih osam sati. Napredak je u ovoj oblasti primjetan, jer više ne radimo na klasičnom čelu, sada imamo mehanizaciju koja nam pomaže. Naravno, propusta kao i u svemu ima, a najviše ispaštaju fizički radnici koji su i danas izražavali svoje nezadovoljstvo", dodaje Turić.
Od plaće ne mogu živjeti
Upravo fizički radnici u jamama imaju najmanje plaće koje su u banovićkom rudniku dodatno smanjene početkom ove godine, a sada se kreću od 750 do 800 maraka.
Od svoje rudarske plaće i naš sagovornik danas dijelom prehranjuje porodicu, odnosno suprugu i sina. Priča nam da se od dobijenog iznosa ne može živjeti, pa se snalaze onako kako znaju i umiju. Osim obavljanja privatnih zanatskih poslova, sastavljajući kraj s krajem zadužuju se i kroz kredite.
"Čitav poslijeratni život je od dana do dana. Da se ne podigne kredit i prebija s jedne strane na drugu, teško bismo uspjeli. Danas nam je svima tako u BiH, pa i rudarima. Svi se nekako snalazimo", kaže nam na kraju Turić.
