Rudar Jasmin Ćorić: Jama je moja druga kuća, svoj posao nikada ne bih mijenjao

"Svi komorati koji se danas nalaze u jami nemaju straha od toga da li će živi izaći. Jama je kroz godine rada postala naša druga kuća. Kretanje po njoj za nas je kao za osobu koja hoda kroz kuću, vozi automobil u tunelu i slično", nastavlja naš sagovornik.

S određenom dozom straha ovog rudara svakodnevno s kućnog praga ispraćaju supruga Nusmira i sinovi Ajdin i Jasenko.

"Pri svakom ispraćaju vjerujte da uvijek pomislim na to da li će se vratiti živ i zdrav. Život porodice rudara zasigurno je drugačiju u odnosu na ljude koji se nalaze u nekoj drugoj profesiji. Ovaj posao se obavlja u utrobi zemlje, dok svi ostali rade na otvorenom, u zgradi ili komunikaciji s ljudima i prolaznicima", kaže nam Nusmira.

Posebna sjećanja

Iz dječačkih dana Jasminu su posebno ostali urezani trenuci nakon očevog dolaska kući iz treće smjene.

"Tada bismo sestra i ja morali šutjeti, jer nismo smjeli pričati kako bi se on naspavao i bio spreman za ponovni odlazak na posao. Iz tih dana mi je u sjećanju ostao i Dan rudara, jer otac bi nam tada donosio komad hljeba, odnosno zakusku koju dobije, kako bi i nas obradovao", prisjeća se Jasmin.

Kako nam je rekao, posebno ga raduje što je u tuzlanskom kraju i dalje prisutna tradicija obilježavanja Dana rudara.

"Tradicija je uvijek bila takva da se ovaj dan obilježava u krugu rudnika. Pred svakom smjenom imamo zbor, a po izlasku iz jame zakusku. Vjerujem da će se ova tradicija i zadržati, jer to rudari neće dozvoliti da padne u zaborav", nastavlja sagovornik portala Klix.ba.

Kroz proteklih 16 godina Jasmin je promijenio razne pozicije u rudniku. Dvije godine je radio kao nekvalifikovani radnik na poslovima dopreme materijala, zatim šest godina je proveo na poziciji palioca mina, godinu je bio u službi provjetravanja, a već pet godina je poslovođa smjene. Zbog toga njegov radni dio dana počinje prije nego svim ostalim komoratima.

"Nakon dolaska na posao dobijam naređenje od poslovođe jame, zatim vršim prozivku radnika, raspoređujem ih prema njihovim kvalifikacijama, završavam papirlogoju, javljam se dežurnoj osobi rudnika, a potom odlazim u jamu. Nakon silaska sam obavezan obići sva radilišta te pregledati da li su ljudi zaštićeni i rade li po propisima. Tek na kraju idemo u proizvodnju zbog koje smo svi tu i došli", pojašnjava nam Jasmin.

Ljubav prema poslu

Da bi kvalitetno obavljao posao, čovjek ga prvenstveno mora voljeti, što je slučaj i kod našeg sagovornika koji je ekipu portala Klix.ba ugostio u svom porodičnom domu upravo 21. decembra na Dan rudara.

U današnjem vremenu kaže da je posao rudara izuzetno težak te da se komorati lavovski bore za proizvodnju, opstanak rudnika, da zarade komad hljeba i da ne zavise ni od koga.

"Trenutno se nalazimo u najtežem periodu, jer nema ulaganja. Proizvodnja je dobra i nadam se da ćemo je uz ljude koji sada uz nas djeluju moći održati. I dalje ćemo se boriti i nećemo odustati nikada", navodi Jasmin.

S druge strane ističe da se od rudarske plaće danas izuzetno teško živi.

"Sve vam je jasno ako uzmemo u obzir da rudar koji radi u otkopu ima malo manju plaću od čistačice u općini. To dosad nikad nije bila praksa, ali nažalost sad živimo u takvom vremenu", dodaje Jasmin.

Danas je uvjerenja da ne bi mogao raditi nijedan drugi posao, toliko kvalitetno kao svoj rudarski.

"Opet bih se opredijelio za ovaj posao, jer ga volim", kratko nam kaže na kraju Jasmin, te ovaj posao preporučuje svima onima koji nemaju straha od silaska u jamu.