![Ćudić: Ljudi slušaju ono što govorimo (Foto: T. S./Klix.ba)](https://static.klix.ba/media/images/vijesti/b_230926081.jpg?v=1)
Ćudić se u sklopu rasprave obratila i poručila kolegama da riječi imaju odgovornost.
"Godine 2019. na Novom Zelandu ubijeno je 49 muslimana koji su u tom momentu obavljali molitvu u džamiji. Dok se dešavao napad i netom nakon napada tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump, koristeći svoje društvene mreže, dijelio je linkove sa portala poznatih po svom govoru mržnje, specifično islamofobičnom govoru mržnje, i dijelio je, naravno, informacije u skladu s njegovim do tada već prepoznatim aktivnostima na doprinosu međureligijskoj netrpeljivosti ali i mnogim drugim netrpeljivostima u Sjedinjenim Američkim Državama", podsjetila je Ćudić.
Trump kao uzor
Kazala je da je ubica citirao Trumpa kao svog uzora i govorio je da je on za njega simbol preporođenog bjelačkog identiteta i zajedničkog cilja.
Istovremeno, godinama prije, a u toku kampanje za predsjedničke izbore, sedmog decembra 2015. godine, Trump poziva na potpunu zabranu ulaska muslimana u Sjedinjene Američke Države.
"Svaka sličnost sa našom situacijom je apsolutno stvarna. Evo na koji način: za vrijeme kampanje Donalda Trumpa i u prvoj godini njegovog mandata broj incidenata usmjerenih protiv muslimana u Sjedinjenim Američkim Državama raste za nevjerovatnih 44 posto dok su u trećini tih događaja učestvovali državni službenici. U narednoj godini imali smo porast incidenata za 15 posto. Riječi imaju odgovornost", ističe Ćudić.
Dodaje da se ne govori samo o konkretno poduzetim aktivnostima Ministarstva unutarnjih poslova, već se postavlja pitanje zašto trojica maloljetnika u našoj državi smatraju ispravnim i poželjnim potrebu da u petak navečer napadaju povratnike umjesto da se druže sa svojim prijateljima, slušaju muziku ili organizuju se u bend.
"Zato što i oni kao i ubica sa Novog Zelanda i kao svi oni koji su počinili zločine iz mržnje širom svijeta imaju svoje političke uzore koji ne vode računa o vlastitoj odgovornosti za izgovorenu riječ. Pa kada kažete kolega Radmanoviću da trebamo povući ove tačke ili kada gospodin Kožulj kaže 'Ovo je nama bolna tema' i 'put do pakla je popločan dobrim namjerama', ja se pitam kakvim namjerama je popločan put do raja", kaže Ćudić.
Pozitivno je iznenađena učtivošću i odgovornošću u ovom domu, s obzirom na dosadašnje zakonodavno iskustvo na nižim nivoima vlasti.
"Riječi koje ovdje izgovaramo imaju svoju težinu, imaju svoju odgovornost i ljudi slušaju ono što govorimo kako bi se odredili prema svojim strahovima, prema svojim traumama i prema načinu na koji će se odnositi prema tim traumama. Kako će reagovati na osnovu te traume? Pa kada mi kažemo 'Hajde da ne raspravljamo, hajde povucite tačku, ovo je bolna tema', onda ti ljudi shvataju da na najvišem zakonodavnom nivou Bosne i Hercegovine nemaju predstavnike koji ih žele saslušati i odgovorno bez politiziranja razgovarati o njihovoj sigurnosti", naglašava Ćudić.
Neriješena ubistva
Zatim se obratila kolegi Kožulju kojem je kazala da je boli što iznosi podatke o napadima na naše sugrađane Hrvate u situaciji kada se problematizira ova tačka.
"Ono što bih ja voljela je da ste mi kao kolegici prišli i rekli mi 'Imamo problem, kolegice, hajdemo ga problematizirati na Parlamentu ili rješavati na ovaj način da vi kao predstavnik vlasti u Kantonu Sarajevo riješite problem Hrvata ili napada i politički motivisanih napada na vjernike Hrvate u Sarajevu.' Uvijek ćete imati u meni ne samo sagovornika, već osobu koja će preuzeti odgovornost da aktivno radi na tome da se svaki stanovnik mog grada i moje države osjeća apsolutno ravnopravno i slobodno u prakticiranju ne samo vjerskih i političkih, nego i svih drugih identiteta", poručila je Ćudić.
Da je na mjestu kolega iz entiteta RS kaže da bi insistirala da ova tačka dođe na dnevni red.
"Jer, ako imamo 13 neriješenih ubistava, neuhapšenih ubica povratnika, onda je to naš zajednički problem i to je problem koji trebamo mirno, odgovorno, civilizovano, s empatijom rješavati, bez potrebe da ikoga kolektivno optužujem ili da upirem prstom, već upravo s namjerom da pokažemo da jesmo najviši dom, da jesmo najodgovornije tijelo i da, ako ne možemo stopostotno riješiti problem, činimo sve što je u našoj moći da ga rješimo" kaže Ćudić.