Sadiković uoči posjete von der Leyen: EU i NATO su jedini racionalan izbor, ali put je dug
Bosni i Hercegovini se otvaraju perspektive za približavanje Evropskoj uniji. No, kolike su zaista šanse za to u trenutačnim okolnostima i koliko je za BiH značajan dolazak von der Leyen, koja je u nedjelju počela posjetu Zapadnom Balkanu, pitali smo profesora na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.
Koliko je značajan dolazak Ursule von der Leyen u BiH, nagovještava li nam to početak pregovora o pristupanju EU?
Ursula von der Leyen je osoba o kojoj nemam visoko mišljenje. Mislim da je personifikacija krize liderstva, birokratizma i bezidejnosti u evropskoj politici. Nadam se da ću pogriješti, ali mislim da će ponoviti fraze koje slušamo već godinama. Naravno, ona predstavlja EU, ali od ove političke strukture EU ne očekujem puno. Poseban problem je u tome što bi obzirom na trend jačanja desnice u Evropi nove političke strukture EU u budućnosti mogle biti i gore, a naše članstvo u EU sve neizvjesnije.
O važnosti članstva BiH u EU - šta ono predstavlja za našu državu?
EU je u prvom redu mirovni projekt koji je nastao iz iskustva dva svjetska rata s ciljem prevladavanja nacionalizma i suzbijanja hegemonizma na evropskom kontinentu.
EU nije idealan model političke i ekonomske integracije, ali je najbolji koji je Evropa u svojoj historiji imala. Članstvo u EU ne znači da ćemo riješiti sve svoje unutrašnje probleme i u kratkom periodu ostvariti ekonomsko blagostanje.
Međutim, izostanak izvan tog vrijednosnog, ekonomskog i sigurnosnog sistema nam isključuje šansu razvoja u svakom smislu. U kontekstu trenutnih globalnih geopolitičkih potresa i preraspodjele svjetske moći velikih sila, pozicija BiH i regije Zapadnog Balkana sa sobom nosi rizike novih sukoba.
Svijet je danas u priličnom haosu. Političari koji vode svjetsku politiku više “tvituju” nego što čitaju. Ne znamo šta će biti, ali se EU i NATO savez javljaju kao jedini racionalan izbor.
Koji su dometi integracije BiH u EU?
Integracija u EU je složen tranzicijski proces strukturalnog prilagođavanja cjeline našeg pravnog, političkog i ekonomskog sistema standardima EU. BiH u taj proces ulazi 1999. godine sa statusom potencijalnog kadidata.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU je potpisan 2008. godine, nakon što su ispunjeni određeni uslovi, ali je tek 2015. godine, zahvaljujući njemačko–britanskoj inicijativi iz 2014.godine (kojom su zapravo liberalizirani uslovi za BiH) stupio na snagu.
Zahtjev za punopravno članstvo smo podnijeli 2016. godine. Nakon odgovora na dostavljeni upitnik Evropska komisija je u maju 2019. godine sačinila mišljenje o tome da li samo spremni za status kandidata, kao i za sljedeću fazu integracije, a to je određivanje okvirnog datuma za početak pregovora o punopravnom članstvu. Nakon što ispunimo opće i posebne uslove možemo očekivati početak pregovora o punopravnom članstvu.
Pregovori će se zasnivati na novoj metodologiji procesa pristupanja EU iz februara 2020. godine. Umjesto 35 pregovaračkih poglavlja, pregovori se otvaraju kroz šest klastera, zapravo kao cjelina. Međutim, strategija proširenja EU ostaje u suštini ista. Zasniva se na striktno utvrđenim kriterijima i konkretno određenim uslovima za članstvo u EU. Odluku o tome donosi Vijeće EU jednoglasno.
Možemo li ispuniti tražene uvjete za početak pregovora?
Kada bi i ispunili, što je malo vjerovatno imajući u vidu unutrašnje političke odnose, treba imati u vidu da nas najteže reforme prema kriterijima članstva tek očekuju u procesu otvaranja pregovaračkih poglavlja. Ako i površno sagledamo sadržaj pregovaračkih poglavlja, naše zakonodavstvo, politički sistem i način donošenja odluka i politiku u BiH moram biti iskren i reći da te kriterije ne možemo u idealnim uslovima ispuniti za 20 godina.
Šta je rješenje?
Integracija u EU je dvosmjeran proces. Proširenje EU je određeno i motivirano brojnim drugim faktorima. Između ostalog i nacionalnim interesima država članica, posebno najvećih koje određuju pravce strateškog razvoja i proširenja EU.
Bugarska i Rumunija su pod snažnim pritiskom SAD-a u članstvo primljene 2007. bez da su ispunile brojne uslove. Da li će EU prepoznati svoj interes da integrira zemalje zapadnog Balkana ili će podrškom autoritarnim režimima održavati stanje stabilokratije je nešto na što mi ne možemo utjecati.
Ako bi došlo do radikalnog zaokreta u politici proširenja EU taj proces bi se morao debirokratizirati i usmjeriti na temeljne demokratske i ekonomske reforme.
Koliko Republika Hrvatska može pripomoći BiH u njenoj evropskoj perspektivi, smatrate li da i Srbija mora preduzeti svoj zaokret u odnosu prema BiH?
Hrvatska bi mogla pomoći i njen je interes da BiH postane članica EU. Problem trenutne hrvatske vanjske politike prema BiH je u tome što je etnicizirana, pa čak i svedena na interese jedne, iako u hrvatskom narodu trenutno dominantne političke stranke – HDZ BiH. Forsiranje neevropskih rješenja u reformi našeg izbornog zakonodavstva dodatno usložnjava političke odnose u BiH i udaljava nas od EU. Nama su potrebni dobri odnosi sa Hrvatskom, ali Hrvatska kao članica EU i NATO saveza često koristi svoju superiornu poziciju prema BiH na nekorektan način.
Što se tiče Srbije, ona je svjesna da je EU jedini racionalan izbor, ali je vrijednosno usmjerena prema istoku, odnosno prema Rusiji. Članstvo u EU je zvanično vanjskopolitičko opredjeljenje Srbije, ali je istovremeno prema zadnjim anketama apsolutna većina stanovništa protiv ulaska u EU. A javno mnijenje kreiraju političke stranke. Osnova politike vladajuće SNS i predsjednika Vučića je očuvanje i održanje političke vlasti, a članstvo u EU nije politički imeprativ i cilj koji se mora ostvariti.
Je li se RS dodatno odmaknula od onog što zovemo evropskim putem BiH od kako je BiH dobila 14 zahtjeva krajem prošle godine?
Naravno da jeste. U entitetu RS je prisutan otvoren antievropski narativ u politici SNSD-a. Kako možete postići politički dogovor i napredak u integracijskom procesu sa politikom koja je protiv EU (osim u mjeri u kojoj može ostvariti finansijsku korist) i koja negira državu kao takvu. To je utopija.
