Safet, Šemsa i Irhad su mladi koji stvaraju bolji svijet za sebe i svoje sugrađane
Teška ekonomska situacija u našoj državi je uzrok sve češćeg odlaska obrazovanih mladih ljudi, a nezaposlenost je gorući problem. Međutim, umjesto odlaska, naši sagovornici su odlučili ostati i svojim doprinosom napraviti bolje i vedrije okruženje za građane BiH. Mladi zbog straha od neuspjeha rijetko kada naprave velike životne odluke, ali ima i onih koji su rizikovali.
U razgovoru za naš portal govorili su građani Zenice, koji su svojim talentom, potrebom ili voljom odlučili na bolji način doprinijeti svom životu, ali i životu svojih sugrađana.
Čistač ulica Safet Hajdin
Osamnaestogodišnji Safet Hajdin je nakon završene srednje škole, gdje je stekao zvanje vozača, odlučio pomoći svojim roditeljima, sebi, ali i svojim sugrađanima. Ono što bi većina mladih u njegovim godinama, zbog stigme tog posla, odbila raditi, Hajdin je prihvatio sa velikim zadovoljstvom. Za njega nije sramota čistiti ulice i time praviti bolje okruženje za sve, za njega je sramota sjediti i govoriti kako nema posla. U razgovoru za naš portal, Hajdin je kazao kako je sa srednjom školom uspio položiti i više kategorija za vozačku dozvolu, kao i državni ispit.
"Odmah poslije škole sam odlučio tražiti posao, imao sam cilj da nađem nešto da radim i tako je sve krenulo. U početku nisam tako lako mogao naći poslodavca, ali nakon nekog vremena uspio sam da se zaposlim u preduzeću Alba. Istina, tražio sam i na drugim mjestima, ali ja sam zaista zahvalan ljudima koji su me prihvatili u ovoj firmi", izjavio je Hajdin.
Posao čistača ulica, prema njegovim riječima, prihvatio je kao i svaki drugi. Pored plaće motivacija mu je i stvaranje ljepšeg i čišćeg okruženja za sugrađane.
"Ja sam svjestan da je u Bosni i Hercegovini teška situacija, nisam ni ja lako došao do posla, ali ljudi traže posao na pogrešnim mjestima. Treba prvo od Boga zatražiti posao, a onda od drugih. Ne može se posao tražiti u kafiću uz kafu, i ja odem na kafu i izlazim, nije da ih kritikujem, ali sve treba u granicama", dodao je Hajdin.
Hajdinu posao čistača nije teško pao, kako kaže, sretan je što je olakšao svojim roditeljima, a podršku u onome što radi daju mu i istinski prijatelji.
"Oni pravi prijatelji su tu i daju mi veliku podršku zbog toga što radim. Na društvenim mrežama također ima dosta ljudi koji su dali podršku, ali sada kako će biti na ulici, kako će reagovati kada me vide, to je u njihovim glavama", zaključio je Hajdin.
Diplomirani socijalni pedagog Šemsa Gačić
Zeničanka Šemsa Gačić je kroz studiji i različite projekte prepoznala i zavoljela rad sa osobama sa posebnim potrebama. U udruženju je radila kao volonterka, gdje je kasnije bila angažovana i kao stručna saradnica na projektima, a danas je rukovoditeljica Dnevnog centra za djecu i odrasle osobe sa posebnim potrebama u Visokom. Vjetar u leđa da se bavi današnjim poslom dao joj je drug iz klupe koji je bio "drugačiji" u očima djece, ali prihvaćen u njihovom razredu.
"Novac je svakome od nas jedan od razloga za rad, ali nije dovoljan motivator. Zbog toga sam napuštala druge poslove jer jednostavno trebate voljeti ono što radite. Mladi trebaju imati jasan cilj u životu, trebaju spoznati da rad nije nužno zlo nego može i treba biti zadovljstvo i samopotvrda. Sa takvim pristupom zasigurno idu volja i želja, a to je uslov za uspjeh. Sami sebi kreiramo prilike i puteve kojima ćemo ići. Voljeti sebe znači voljeti i druge ljude. Pomoći drugome, osjetiti slast altruizma svakako bih preporučila svima", izjavila je Gačić u razgovoru za naš portal.
Violinista Irhad Baručija
Student Muzičke akademije u Sarajevu na Odsjeku za solo violinu Irhad Baručija, već duže vrijeme na Kamenom mostu u Zenici svojim instrumentom uljepšava svakodnevnicu svojih sugrađana. Na najprometnijoj ulici u Zenici Irhad s vremena na vrijeme iznese note i svoju violinu i radi ono što voli - svira. Prvi put je svirao u okviru projekta FDS-a, gdje su svirali na glavnim trgovima, a pozitivna reakcija građana ga je "natjerala" da obogati svoj grad i da njegovi sugrađani čuju ono čime se on bavi.
"Ljudi kojima se svidi moje sviranje i koji imaju novca, često me nagrade tako što ubace novac u kofer violine. Ja ne sviram zbog novca, ali tim prihodima kupujem potrebne dijelove za violinu. Ovih dana planiram u gradu napraviti nešto sasvim novo, nešto što se nije moglo vidjeti, a ni čuti na gradskim ulicama. Možda ću uskoro napraviti i svoj koncert, ali ima još do toga", kazao je Baručija.
On je još dodao kako mladi u BiH danas puno pričaju, a malo rade te da je mali broj onih koji su ambiciozni.
"Danas bi svi hljeba bez motike, a mladi da bi uspjeli trebaju imati cilj, biti uporni, više slušati sebe, a ne druge. Na prvoj prepreci koja im se ukaže ne treba da odustaju, život je pun uspona i padova, a prema mom mišljenju više se nauči iz padova", zaključio je Baručija.
NSRS kreira iluziju o svojoj nadmoći, ali se vidi da je prava snaga u državi BiH
