Sakib Kopić: Vrijeme je za ozbiljan bunt u BiH u kojem će se vlast tresti od straha
O borbi protiv teške socijalne slike 1. maja tek rijetki razmišljaju, a protesti iz 2014. kada su gorjele zgrade institucija u BiH ostavljene su prošlosti.
Građanskih buntova u Bosni i Hercegovini od 2014. godine skoro pa da i nema, plenumi kako se pojaviše, još brže nestadoše, a buntovnici na sindikalnoj sceni u iskrivljenom bh. društvu postali su anomalija.
I ovog 1. maja jedino će se u Tuzli okupiti šačica obespravljenih radnika skupa s predsjednikom Sindikata solidarnosti TK Sakibom Kopićem.
Ako se voditi iskustvima iz ranijih godina, podršku će im pružiti i poneki penzioner, dok je ostatak Tuzlaka već u ranim jutarnjim satima pohrlio na neko od izletišta u Tuzlanskom kantonu, daleko od surove realnosti, o kojoj će vjerovatno razmišljati dan-dva kasnije.
U BiH više nema sindikalnog bunta
Predsjednik Sindikata solidarnosti TK Sakib Kopić u razgovoru za Klix.ba kaže da u Bosni i Hercegovini više nema sindikalnog bunta, naglasivši da su bh. sindikati izdali radničku klasu, jer su postali produžena ruka vlasti.
"Političari su privatizirali državu, a nažalost čelnici sindikata sindikalnu scenu. Poput političara, oni se bore za privilegije i ogromna primanja, a uopće ne zastupaju radničku klasu od koje im je najvažnije da naplate članarinu. Onog trenutka kada je prestanete plaćati, gubite članstvo u sindikatu. Na sceni u BiH je sindikalna mafija, a u našem sindikatu su svi oni koje su odbačeni od krovnog do granskih sindikata. Kod nas niko ne plaća članarinu, a za finansiranje se dovijamo kako znamo i umijemo", kaže Kopić za Klix.ba.
Danas se u našoj zemlji uglavnom priča o pripremi roštilja, ali Kopić je stava da u BiH sada nije vrijeme za slavlje, već za ozbiljan bunt.
"Nama odlaze hiljade mladih koji su školovani i stručni, a ostaju nam oni sa kupljenim diplomama. Nije vrijeme za slavlje ni zbog 10.000 radnika koji su ispunili uslove za odlazak u penziju, ali to ne mogu ostvariti, jer im firme nisu uplatile doprinose. Znači, svake godine država uzima 10.000 penzija, što je 40 miliona KM godišnje", ističe predsjednik Sindikata solidarnosti TK.
Kopić priznaje da su i obespravljeni radnici utihnuli, a potonuli su u vjeri da se u našoj zemlji apsolutno ništa ne može promijeniti.
"Mnogi od njih su mišljenja da ne mogu ništa postići, posebno nakon februara 2014. godine kada je pokušaj promjene na kraju ispao kao neuspješan. Radnici su ubijeni u pojam i zbog toga ih većina s kompletnim porodicama odlučuje napustiti BiH", nastavlja Kopić.
Predsjednik Sindikata soldiarnosti TK pozitivnim ocjenjuje potez Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH koji je skrenuo pažnju na pravo trgovaca na slobodne dane tokom praznika.
"Niko ne brani vlasnicima tržnih centara da radnici rade subotom i nedjeljom, ili tokom praznika, ali ih je potrebno platiti. U sistemu bivše Jugoslavije smo imali tzv. crvenu dnevnicu, nje sada nema i na ovakav način poslodavci varaju državu, ali i radnike. Neko ovome mora stati ukraj. I inspekcija je nemoćna, jer uglavnom politika stoji iza vlasnika velikih tržnih centara koje čuvaju", tvrdi naš sagovornik.
Govoreći o stečajnim postupcima u Tuzlanskom kantonu, Kopić ističe da je ovo jedna od oblasti koju prati najviše apsurda.
"Mi imamo slučaj da nam čovjek u penziji sa 70 godina vodi osam stečajnih postupaka, što je van svake pameti. To mu je omogućio nadležni sud, a mjesečno zaradi između 14 i 15 hiljada konvertibilnih maraka. Njemu jedini motiv za rad može biti novac", tvrdi Kopić.
Zemlja diktature
Za političare u BiH Kopić kaže da su osobe kojima ništa nije sveto, a to je ilustrovano i prije nekoliko dana kada je odlukom Vlade Tuzlanskog kantona na rudare u Banovićima poslana specijalna policija.
"U Tuzlanskom kantonu imamo jednu klasičnu diktaturu, a ovdje je sličan zakon kao i u RS-u, kojim se građanima zabranjuje protestovati ispred institucija sistema. Oni građani koji žele danas i ne smiju pustiti svoj glas upravo zbog diktature koja vlada u cijeloj BiH", dodaje on.
Upravo je Kopić jedan od hrabrijih građana BiH koji se ne libi pustiti svoj glas i oštro se usprotiviti sistemu. Kako nam kaže, političari se s njim obračunavaju putem suda.
"Nije me strah. Borim se za pravo i pravdu i borit ću se do smrti. Moj život ništa nije vrijedniji od života bilo kojeg drugog građanina u BiH", dodaje Kopić.
Kao i većina obespravljenih radnika u TK i Kopić se nalazi na evidenciji Zavoda da zapošljavanje TK. Skupa s članovima Sindikata solidarnosti TK pokušava animirati mlade na promjene, ali bezuspješno.
"To nije naša sramota, jer kada prođemo ulicama bilo gdje u BiH ljudi nas prepoznaju, jer znaju da smo pravi i istinski borci za radnička prava. Potapšu nas po ramenu i kažu da nastavimo tako i dalje, što je pogrešno. Na Facebooku imamo podršku, ali kada dođe vrijeme za okupljanje onda nikoga nema. Da se 1. maja okupi pet hiljada mogli bismo napraviti nešto, ali s nas 150-200 ne možete ništa", ističe Kopić.
U povodu Međunarodnog praznika rada Kopić građanima BiH poručuje da je krajnje vrijeme da se naprave jaki i moćni sindikati pored kojih će se vlasti tresti od straha. Za to je, istakao je na kraju, potrebno izabrati stručne i poštene ljude koji će se istinski boriti za radnička prava, a ne samo deklarativno.
