Salkić je najavio da će se razmotriti sve mogućnosti reagiranja na taj zakon, nakon što on stupi na snagu.
Razmotrit će se, kaže, sve opcije, pa i pokretanje adekvatne procedure u Ustavnom sudu BiH ili neka druga vrsta pravne zaštite.
"Po ko zna koji put pokazalo se da se pravda ne može dobiti na Ustavnom sudu RS-a, niti određena vrsta zaštite. Svaki put taj sud entiteta RS kaže da se članovi zakona odnose na sve građane i nikog ne ugrožavaju, ali po ovom zakonu su uglavnom Bošnjaci i Hrvati trebali da ostvare nadoknade za pretrpljenu ratnu štetu i patnje. Stoga je jasno da je Sud na tragu rada Vlade RS-a, a to je - drugima i drugačijima što više uskratiti prava", rekao je Salkić.
Naglašava da je Ustavni sud RS-a trebalo da uzme u obzir o kakvim kategorijama stanovništva se radi kada je u pitanju ovaj zakon i koji su obespravljeni, odnosno oduzeto im je pravo na nadoknadu zbog pretrpljenje boli tokom rata u BiH.
Međutim, kaže Salkić za Agenciju Fena, Ustavni sud RS-a radi po neustavnom poslovniku i način na koji donosi odluke ne mogu biti "relevantne i prihvatljive i zasnovane na pravu, pravdi, zakonu i ustavu“.
Vijeće za zaštitu vitalnog interesa pri Ustavnom sudu RS-a utvrdilo je danas da članom 1. stav 2. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o unutrašnjem dugu RS-a nije povrijeđen vitalni nacionalni interes bošnjačkog naroda.
Predmet razmatranja Vijeća bilo je meritorno odlučivanje o zahtjevu Kluba delegata bošnjačkog naroda u Vijeću naroda RS-a, koji smatra da je osporenom odredbom spomenutog zakona većem broju pripadnika bošnjačkog naroda, kojima je dosuđena naknada materijalne i nematerijalne štete radi neosnovanog lišenja slobode koje je u vezi s ratnim djejstvima od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine, povrijeđeno pravo na pristup sudu i efektivno izvršenje sudskih presuda.
Povredu vitalnih nacionalnih interesa Klub bošnjačkog naroda vidi u tome što se ova potraživanja ne mogu podvesti pod Zakon o unutrašnjem dugu RS-a, jer bi se primjenom osporene odredbe potraživanja mogla ostvariti samo u obveznicama, umjesto u gotovini, što bi dovelo do prolongiranja izmirenja obaveza Republike Srpske prema njima za trinaest godina.
Odlučujući o zahtjevu Vijeće je utvrdilo, međutim, da ovim zakonom nije povrijeđen vitalni interes bošnjačkog naroda.
Naime, Vijeće smatra da se osporena odredba ne odnosi na pripadnike nijednog konstitutivnog naroda pojedinačno, odnosno da ne sadrži nacionalni predznak, već se podjednako odnosi na sve osobe koje su ishodile pravosnažne i izvršne sudske odluke za naknadu štete po osnovu neosnovanog lišenja slobode u propisanom periodu, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost.
Ustavni sud RS-a je saopćio, također, da ovakvo zakonsko propisivanje ne dovodi u pitanje mogućnost svih ovih osoba da, pod jednakim uvjetima, realizuju svoje pravo utvrđeno u navedenim presudama, tako da se njime ne stvaraju uvjeti za diskriminaciju pripadnika nijednog konstitutivnog naroda.