Osvrnula se i na godine koje su potrebne da se obnove razrušene bolnice, škole, ceste... te na decenije psihološkog šoka od kojeg pate preživjeli.
"Ove sekundarne posljedice rata traju generacijama. Djeca koja odrastaju u ratu rastu slabo uhranjena, imaju slabo obrazovanje i gube članove porodice. Previše njih odrasta sa smanjenim psihičkim i kognitivnim sposobnostima. Oni cijelog života pate od nedostataka, čak i onda kad se infrastruktura obnovi.
Ova djeca iz BiH, uključujući i onu rođenu nakon silovanja, već su odrasla. Hoće li njihova generacija rođena u ratu ostati bez ožiljaka? Ne vjerujem. Šta će biti sa njihovom djecom? Vrijeme će pokazati, ali sociološka istraživanja pokazuju da djeca čiji su roditelji pretrpjeli traume u mladosti jednako pate", navodi Jenkins na svom blogu.
Osrvnula se i na seriju predavanja dr. Barryja S. Levyja, stručnjaka u oblasti negativnih zdravstvenih posljedica rata, koji je nedavno na Stanford Universityju i UCLA-u govorio o zdravlju i ljudskim pravima, što je sponzorisao Sanelin Human Rights Project.
"Govorio je o višegeneracijskim posljedicama rata. Deklaracija o miru je samo prvi korak na dugom putu prema normalnosti. Mir je više od odsustva rata. Kad se ispali i zadnji metak postoji još mnogo posla koji treba obaviti. Kao građani svijeta moramo se okupiti i ponuditi podršku zajednicama pogođenim ratom. Moramo im dugo poklanjati pažnju za generisanje postkonfliktnih rješenja. Ova rješenja se moraju odnositi i na uništenu infrastrukturu i na slomljene ljude, trebaju obuhvatati ekonomsku pomoć, prilike za obrazovanje, medicinsku i psihijatrijsku podršku, te duhovno ozdravljenje. Dugoročna rješenja je mnogo teže održati, ali su ona neophodna kako bi se smanjile dugoročne posljedice rata", poručila je Sanela Diana Jenkins.
Dan državnosti u gradu soli: Tuzlanski način života je model za prosperitetnu BiH
