Nekoliko sati u gotovo svim medijima u državi u utorak je bila vijest da je mlada gradonačelnica glavnog grada Bosne i Hercegovine posjetila mladog gradonačelnika Banje Luke. U nekim drugim okolnostima to bi bila tek sporedna informacija, za medije dosadna agencijska vijest kakve viđaju i čitaju svakodnevno. Ipak, ovaj put je drugačije. Susret gradonačelnika dva najveća grada u državi je tema dana.
Samo ta činjenica dovoljna je da se zapitamo koliko smo to udaljeni jedni od drugih pa je to udarna vijest. Koliko su nam neki rekli da smo udaljeni pa je udarna vijest razbijanje takvog narativa.
Zamislimo da ovu informaciju trebamo objasniti nekom strancu koji bi se s pravom pitao zašto je posjeta gradonačelnika jednog grada gradonačelniku drugog grada u istoj državi tako medijski praćena i zašto je historijska. Kako bi reagirao na činjenicu da te saradnje do sada gotovo da i nije bilo. Rat je završio prije skoro 26 godina. Jesmo li se zapitali koliko je djece iz Banje Luke do sada bilo u Sarajevu na nekom izletu, u glavnom gradu svoje države. Ili koliko je učenika iz Sarajeva do sada posjetilo Banju Luku i upoznalo taj dio domovine.
Kako bismo strancu objasnili da je studentu iz Sarajeva mnogo lakše organizirati studentsku razmjenu s Beogradom nego s Banjom Lukom. I jasno je da je politika, a prije svega ona koja kroji vlast u entitetu Reublika Srpska, najviše odgovorna za sataniziranje i demoniziranje onog drugog. Ali, o svim ovim historijskim momentima treba razmisliti, svako za sebe, a onda generalno za društvo.
Stoga ovaj simbolični potez mladih gradonačelnika ohrabruje i ulijeva nadu da je dobro tu, da treba razgovarati i rušiti barijere podjela. Benjamina Karić je uostalom danas tek posjetila jedan lijep grad u svojoj domovini, kao što će i Draško Stanivuković službeno posjetiti glavni grad svoje države. Pa možda za nekoliko godina ovakve vijesti budu tek sporedne informacije, a na večernjem dnevniku teme za kraj.