Bijele trake dijelili su aktivisti i udruženja, a raznim manifestacijama odata je počast 3.176 žrtava koje su ubijene ispred svojih kuća, u logorima i na ulicama. Među njima je 102 djece. Bijele trake nose i djeca pa čak i kućni ljubimci.
Prema odluci Studentskog parlamenta UNSA, na sarajevskim fakultetima okačeni su bijeli čaršafi. Simbolika bijelih traka dolazi iz 31. maja 1992. godine, kada su vlasti bosanskih Srba u Prijedoru (kasnije i u nekim drugim mjestima) izdale naredbu putem lokalnog radija, kojom se naređuje nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.
Nakon toga počela su zarobljavanja, egzekucije, silovanja i mučenja. Oko 31.000 ljudi bilo je zarobljeno u logorima Trnopolje, Omarska i Manjača, o čijim strahotama svjedoče brojne fotografije i snimci iz tog perioda te oni koji su imali tu sreću da prežive.
Samo na Korićanskim stijenama u jednom danu, 21. augusta 1992. godine, ubijeno je više od 200 Prijedorčana. Izdvojeni su iz prognaničkog konvoja i srpski policajci su im naredili da stanu na rub provalije te su im pucali u leđa. Nakon toga, bacali su bombe i dodatno pucali kako bi bili sigurni da niko nije preživio. Ipak, nekoliko ih se spasilo ranijim bacanjem u provaliju, a oni su poslije svjedočili na Haškom tribunalu na suđenjima ratnim zločincima. Na svaku godišnjicu masakra baca se 250 ruža u provaliju.
Obilježavanje Dana bijelih traka organizovano je u brojnim gradovima BiH, regije i svijeta.
Prije eksplozije u Kninu mladić sa zabave objavio fotografiju bombe uz morbidnu poruku
