BiH
346

Savjeti pedagoga: Djeci treba puno ljubavi i strpljenja uz svakodnevnu komunikaciju

Piše: M. S.
Foto: Arhiv/Klix.ba
Foto: Arhiv/Klix.ba
Polazak u školu jedan je od najvažnijih događaja za dijete, a u zavisnosti od mnogo različitih faktora može biti jedno od najljepših sjećanja, početak uspješne adaptacije u društvo ili traumatično iskustvo. Klix.ba razgovarao je sa pedagozima koji su dali savjete roditeljima kako da izbjegnu ovo posljednje.

Daniela Božinović, pedagogica u Osnovnoj školi "Isak Samokovlija", za Klix.ba je rekla da polazak u školu označava prelazak u jedan sasvim novi svijet za djecu, a da spremnost djeteta da u taj svijet uđe zavisi od svakog djeteta posebno.

"To je svijet gdje se njima isprepliću obaveze i odgovornosti, koji donosi više rada i novu organizaciju života. Ono što je važno je da to ne bude preozbiljno i da ne postanemo preko noći kruti, okrutni i da djecu plašimo školom", kaže Božinović.

Božinović kaže da je bitno ostaviti djetetu dovoljno vremena za igru i kvalitetan san, kako bi se moglo adaptirati na nove obaveze, te da bi roditelji trebali biti strpljivi i dosljedni. Ističe da roditelji ponekad imaju previsoka očekivanja, te da bi ih trebali uskladiti sa očekivanjima škole i radom djeteta.

Jedna od najvažnijih stvari je razgovor sa djetetom o dešavanjima u školi i njegovim utiscima kako bi roditelji bili u toku i mogli reagovati ukoliko primijete negativne reakcije.

"Važno je da mi odrasli imamo puno ljubavi i puno strpljenja na tom putu jer svako dijete je individua, ima svoj tempo adaptacije vremena navikavanja na jedan novi svijet za koji se nadamo da će im postati najljepši period u životu", kaže Božinović.

Da je komunikacija jedna od najvažnijih stvari slaže se i Edisa Demić, profesorica pedagogije. Ona kaže da roditelji treba svakodnevno da djecu pitaju šta su učili u školi, šta se dešavalo taj dan, te da prate kakve emocije nose.

"Djeca mogu nositi emociju sreće i zadovoljstva, ali i potištenosti i straha a ako to primijete, roditelji bi trebali odmah reagovati da vide kako da ga zajedno sa učiteljicom učiteljem prevaziđu", kaže Demić.

Ona dodaje da neka djeca pri polasku u školu dožive šok, te se zna desiti da plaču prilikom prvih odlazaka u školu, na što savjetuje da se roditelji na neko vrijeme puste u učionicu, da dijete vidi da nije prepušteno samo sebi, te da se nalazi na mjestu koje je sastavni dio života.

"Djeca su naučila da viđaju uvijek neke određene likove, a sada dolaze u situaciju da se upoznaju sa novim vršnjacima. Ovo s jedne strane može izazvati veliku radost, ali ujedno može da bude i prijetnja, kako će oni biti prihvaćeni u okviru tog novog okruženja", kaže Demić.

Neka djeca su društvenija po prirodi i znaju kako napraviti ugodnu atmosferu za sve svoje vršnjake, tvrdi Demić, te je potrebno takvu djecu ohrabriti da uključe vršnjake u društvene aktivnosti, a sramežljivoj djeci dati na značaju kako bi se podstakao zdrav razvoj ličnosti.

U ovome veliku ulogu igraju i učitelji i učiteljice, te komunikacija između njih i roditelja. Božinović roditeljima savjetuje da se obrate učiteljima na prvi znak mogućeg problema u školi, te naglašava da je povjerenje u one kojima se predaju djeca jako važno. Ukoliko se primijeti neki problem, učitelji dalje uključuju druge prosvjetne radnike, pedagoge i psihologe, te razgovor sa drugim učenicima.

"Pozitivna atmosfera u odjeljenju je preduslov da djeca ostvare svoj optimalni rast, razvoj i postignuća koja mi želimo“, zaključuje Božinović uz želje za uspješnu i sretnu školsku godinu svim školarcima.