Savjeti za roditelje LGBTIQ+ osoba: Kako prihvatiti različitosti i gdje pronaći ljubav i podršku

Oni okupljaju porodice, roditelje i LGBTIQ+ osobe koje teže inkluzivnijem društvu, one koji teže tome da se sve porodice tretiraju s dostojanstvom i poštovanjem – bez bilo kakvog oblika diskriminacije ili ugnjetavanja.

"Okupili smo se da bismo osigurali nedostatak sigurnog prostora u društvu i porodicama za autovanja i autentične živote, nedostatak mreže podrške za LGBTIQ+ osobe i njihove porodice u BiH, da bi radili na mijenjanju predrasuda i stereotipa o LGBTIQ+ osobama, podstakli razvoj sistemske i institucionalne podrške za LGBTIQ+ osobe i njihove porodice, osnažili porodice duginih boja za aktivizam, obezbijedili edukaciju o LGBTIQ+ temama u obrazovnom sistemu i šire i smanjili isključenost LGBTIQ+ osoba iz 'tradicionalnih' porodica", kazala je Huremović.

Grupa kreira podršku roditeljima u njihovim naporima da pomognu drugim roditeljima i porodicama da s ljubavlju i ponosom razumiju, prihvate i podrže svoje lezbijske, gej, biseksualne, transrodne, interspolne, queer članove porodice.

"Naš Zagrljaj svojim djelovanjem želi osnažiti članove porodica koji svojim djelovanjem kroz vrijednosti prihvatanja i podrške stvaraju sigurne prostore za sve porodice u Bosni i Hercegovini. A vrijednosti koje njegujemo su: Ljubav i empatija - vjerujemo da uz ljubav i empatiju možemo promijeniti živote na bolje; Liderstvo - vjerujemo u odgovornost davanja primjera; Raznolikost i inkluzija vjerujemo da su stvari koje nas čine raznolikima ono što nas čini snažnima; Angažman zajednice - posvećeni smo osnaživanju ljudi u našim zajednicama da se udruže kako bi transformirali mjesta u kojima žive; Cjeloživotno učenje - vjerujemo da je učenje ključ za pozitivne promjene i inkluziju", poručila je Huremović.

Svojim članovima pružaju podršku, otvorenost, razumijevanje, solidarnost, sigurnost i povezanost, a Dinka Huremović je za Klix.ba govorila o tome kako je izgledao njen put prihvatanja transrodnog sina, od momenta sinovog autovanja do postojanja aktiviste za ljudska prava. Pokrenula ju je želja da bolje razumije, a zatim mijenja društvene norme o transrodnosti, kao i to da više kvalitetnog vremena provodi sa sinom.

"Sjećam se prve radionice na kojoj sam bila, a koju je organizovao Sarajevski otvoreni centar (SOC). Nakon mog maila SOC-u u kojem sam objasnila u kakvoj se situaciji nalazi moja porodica, da se sin autovao i rekao da misli da je transrodna osoba i u kojem sam tražila podršku, u SOC-u su tada mislili da bi možda bilo dobro da dođemo na jednu radionicu. Radionica je bila za doktore endokrinologe koji su u postupku tranzicije jako bitni za transrodne osobe. Radionici su prisustvovale svega dvije doktorke, još jedna transrodna osoba, moj sin i ja. Ono što sam tad čula i vidjela, dalo mi je snage da ustanem, da nastavim da se edukujem, da nastavim da jačam, da se družim i da sam danas aktivno uključena u procese zagovaranja unapređenja ljudskih prava LGBTIQ+ zajednice. Doktorica endokrinolog koja radi sa maloljetnim transrodnim osobama je tako pozitivno pričala o svojim malim pacijentima, s ljubavlju, SOC tim bio je tako brižan, a ipak profesionalan. I ja sam osjetila tu pozitivu i znala sam da smo na pravom mjestu i da će ako nastavimo tako, biti sve uredu. Ta pozitivna energija je jako važna", kazala je Huremović.

Rad u grupi, kako u SOC-u, tako u okviru GRID Zagrljaja, Dinki Huremović je na prvom mjestu pružio priliku da sluša i uči iz iskustva drugih roditelja.

"Razgovori o izazovima koji se javljaju, dijeljenje strategija i emocija, omogućili su mi da se osjećam manje izolovano. Također, učlanjenje mi je pomoglo razviti dublje razumijevanje o tome što prolazi moje dijete, a to mi je omogućilo da budem bolja podrška i izvor ljubavi. Danas sam malo bolje upoznata sa izazovima sa kojima se nose LGBTIQ+ osobe u svom životu i životu njihove porodice i smatram da kroz ta iskušenja ne bi trebali prolaziti sami. Na svu sreću nevladin sektor u BiH ima mnogo organizacija koje stručno i profesionalno rade na promjenama u BiH društvu. Tu su organizacije kao Fondacija Krila nade koja već 20 godina radi na unapređenju ljudskih prava i pruža podršku svima koji je trebaju, tu je Sarajevski otvoreni centar, Tuzlanski otvoreni centar, a tu smo i mi grupa roditelja i LGBTIQ+ djece Zagrljaj koji želimo biti podrška za sve porodice koje nas trebaju i koje žele sa nama napraviti kontakt! Zato i pozivam one koji prolaze kroz procese autovanja i prihvatanja, da nam dođu, da nam dovedu i svoje roditelje, polako bez pritiska, po njihovoj ličnoj dinamici, da se družimo, radujemo, tugujemo, edukujemo se kako bismo bili bolji zbog naše djece", poručila je Huremović.

Među najvažnijim lekcijama, koje je naučila od drugih roditelja u grupi, jesu otvorena komunikacija s djetetom, potreba za prihvatanjem i podrškom bez predrasuda, kako se nositi sa izazovima poput društvenih pritisaka i stigme.

"Podrška koju dobivamo jedni od drugih pomaže nam da se osjećamo jačima i hrabrijima, omogućavajući nam da se izlažemo svijetu s ponosom i ljubavlju. U svakodnevnom životu, ta podrška mi pomaže da ostanem pozitivna i fokusirana na ljubav i prihvaćanje koje želim pružiti svom djetetu", istaknula je Dinka Huremović.

Savjeti za roditelje čiji sinovi i kćerke su dio LGBTIQ+ zajednice

U Bosni i Hercegovini postoji LGBTIQ+ inkluzivna mreža psihoterapeuta i udruženja koji su profesionalno osposobljeni za rad s LGBTIQ+ osobama i njihovim porodicama, a dolaze iz različitih gradova BiH. Tu mrežu je osnovao i vodi je Sarajevski otvoreni centar, a psihoterapeutkinja iz Banje Luke Irena Đumić Jurić Marijanović, jedna je od njih.

Ona ima mnogo iskustva u radu s LGBTIQ+ osobama i njihovim roditeljima. Zbog toga smo je pitali da nam otkrije nekoliko savjeta za njih. S obzirom na to da se roditelji, koji počinju proces prihvatanja djeteta, najčešće nalaze u stanju šoka te je poremećena njihova slika o sinu/kćerki, Đumić prve razgovore kreće sa psihoedukacijom.

"Moje intervencije u prvoj fazi rada s roditeljima većinom se baziraju na psihoedukaciju. To znači da roditeljima dajem informacije o seksualnom identitetu njihovog djeteta, o tome kako LGBTIQ+ osobe u BiH žive, koji su najčešće njihovi izazovi i kako to na njih utiče, koje probleme imaju i koliko im roditelji mogu pomoći prihvatanjem i podrškom. Također, psihoedukacija obuhvata i pojašnjenje o procesu prihvatanja kod roditelja, kroz šta oni trebaju da prođu i normalizaciju njihovih osjećanja. Nakon toga, radi se i na ispravljanju pogrešnih uvjerenja i stavova koje roditelji imaju o LGBTIQ+ osobama", navela je.

Psihoterapeutica ističe da je rad na osjećaju krivice važan dio seanse sa roditeljima čija djeca su dio LGBTIQ+ zajednice.

"Često se radi i na osjećanjima krivice, roditelji traže krivce u sebi, svom vaspitanju, važno im je dati na znanje da toj krivici nema mjesta. Proces prihvatanja LGBT djece je slično procesu tugovanja, on ima svoje faze, od šoka i negiranja da je dijete drugačije nego što su roditelji mislili, do opraštanja od svojih fantazija koje su roditelji imali o djetetu i prihvatanja djeteta takvog kakvo jeste, te iznalaženja načina kako da porodica bude sretna sa ovom promjenom", naglasila je Đumić.

Pored psihoedukacije, te radu na prolasku roditelja kroz procesi faze prihvatanja, veoma važno je dati roditeljima primjere drugih sličnih porodica, roditelja i djece iz zajednice, te, ako je moguće, povezati ih s njima.

"Osim psihološke podrške, razumijevanje i podrška drugih roditelja i djece je također važna podrška, jer najčešće ovi roditelji nemaju prijatelje s kojima mogu otvoreno o ovome pričati, a i ako mogu, ipak će ih puno bolje razumjeti roditelji koji su u sličnoj situaciji", kazala je.

Proces otkrivanja seksualnog ili rodnog identiteta široj porodici i roditeljima je također osjetljiv, a psihoterapeutkinja Đumić smatra da se ne treba obazirati na negativne komentare te da reakcije treba gledati kroz prizmu (ne)prijateljstva.

"Roditelji, kao i djeca, će cijeli život prolaziti svoj proces autovanja tj. otkrivanja seksualnog identiteta svog djeteta rodbini, prijateljima, kolegama, i slično. Kroz taj proces nailazit će na različite reakcije, od prihvatanja do odbacivanja. Važno je da se djeca i roditelji osnažuju i budu svjesni mogućih posljedica ovog procesa, a na njima će biti odluka kome, kada i kako će se ova informacija reći, i da li će uopšte. Kada se porodica osnaži i poveže sa podržavajućim drugima, često se odluče da se ne obaziru na reakcije drugih, i shvate ovo kao proces u kojem će spoznati ko im je uistinu prijatelj, a ko nije", poručila je Đumić.

Nedavno smo razgovarali s porodicom Saržinski, prilikom čega su nam Majda i Vladimir Saržinski iz svoje perspektive dali savjete za one koji prolaze kroz prihvatanje transrodnog sina ili kćerke.

"Budi uvijek uz svoje dijete, budi mu podrška, pokaži da si podrška iako sigurno nisi sretan s tom spoznajom. Traži sebi pomoć da možeš njemu/njoj pomoći... Za rušenje svih barijera najvažnije je posložiti prioritete. Prvo i glavno mjesto zauzima moje dijete, naša porodica pa svi ostali. Najmanje je važno šta će reći mahala", njihova je poruka.

Pitali smo ih i kako bi savjetovali roditelje da reaguju nakon što tek saznaju da je njihovo dijete dio LGBTIQ+ zajednice, posebno u slučaju da je riječ o transrodnoj osobi.

"Nemojte tražiti krivce ni u djetetu ni u sebi. Budite uvijek tu srcem, dušom, stavom, bez riječi ili glasno. Plačite, smijte se, budite radosni, budite žalosni, svađajte se ako treba, ali budite zajedno. Koliko god da te boli, koliko god misliš da nisi sretan s tom spoznajom, budi sretan sa svojim djetetom. Budi uvijek uz nju ili njega, budi tu za svoje dijete jer je i ono zbunjeno i nesigurno u ono što se dešava", kazali su Majda i Vlado Saržinski.

Ističu da je važno ići laganim tempom, kako bi se prihvatili i procesuirali. Roditeljima poručuju da se uvijek mogu javiti SOC-u za savjet i podršku ili drugim roditeljima koji su u sličnoj situaciji.

Dinka Huremović, koja ima transrodnog sina, također je ponudila nekoliko savjeta.

"Moj prvi savjet bi bio da pristupite situaciji s ljubavlju, otvoreno pa i s dozom radoznalosti. Pokušajte se suzdržati od prvih, često negativnih reakcija i umjesto toga, slušajte svoje dijete. Znam da je to jako, jako teško, znam da će vas obuzeti neizmjeran strah za njihovu sigurnost, njihovu budućnost. Ali zapamtite da je važno da se dijete osjeća sigurno u svom identitetu s vama. Informišite se o trans pitanjima i identitetima, kako biste bolje razumjeli kroz šta prolazi vaše dijete. Ja dugo nisam vidjela i nisam prepoznavala znakove. Moj sin je bio zdrav, siguran, vaspitan, dobrodušan, nasmijan, kreativan... Meni je sve izgledalo odlično. I bilo je meni - njemu baš i nije, jer je kroz te svoje tihe borbe prolazio sam, osjećao se usamljeno, u porodici koju su svi smatrali divnom, savršenom i sretnom, pa i ja sam je takvom smatrala. Ipak je u toj porodici jedno dijete odrastalo usamljeno i tužno jer smo htjeli biti savršeni i on je mislio da se neće uklopiti ako kaže kako se osjeća i jer nas je volio i nije želio da se mi, njegovi roditelji, brinemo. Zbog toga je važno otvoreno razgovarati s djetetom, priznati svoje osjećaje i preuzeti odgovornost te se i ispričati za greške koje su ga možda povrijedile", kazala je.

Ističe važnost razgovora unutar porodice.

"Uredu je postavljati pitanja kako biste ga bolje razumjeli i znali mu pomoći, a time usput poslali poruku da vam je stalo do njega. Moj sin i ja smo vodili duge razgovore i vatrene diskusije od Tuzle do Zagreba i Zagreba do Tuzle dok smo išli doktoru. Tamo smo naime potražili stručnu podršku jer u Bosni i Hercegovini zdravstveni sistem ne poznaje dijagnozu rodna disforija/rodna inkongruencija i ne može pružiti adekvatno liječenje. To je predložio moj sin, na moje pitanje: Ako ne možeš da pričaš sa ovdašnjim doktorima, ako te ne razumiju, kako ćemo dalje, kome da se obratimo? I on je dao odgovor i on je zakazao prvi termin. I bio je u pravu. Nekad mislim da sam i ja tada prolazila kroz tranziciju u roditeljstvu kroz koje me je ponekad vodio i moj sin, svojim znanjem i stavom. I vjerujte uživala sam u tom odrastanju, zajedno s njim jer ne razdvajaju nas daljine, nego tišine! Zbog toga pričajte sa svojom djecom", kazala je Huremović.

Na kraju ističe moć edukacije.

"Za mene je bilo jako važno da sama promislim o svemu, dosta sam se edukovala iz povjerljivih i sigurnih, profesionalnih izvora, čitala sam i istraživala i u tom istraživanju naišla sam i na Sarajevski otvoreni centar, na našu sreću. Sve sam ovo radila određeno vrijeme, uzela sam si za pravo da mi je potrebno vrijeme da kreiram svoje mišljenje i svoj stav prema stanju u koje smo došli, prije nego što sam dopustila da na mene utiču mišljenja ostalih - drugih članova porodice, prijatelja, rodbine, poznanika, društva. I to je bilo ključno, moj kreirani stav je bio moj i mogu ga dalje prenositi, dijeliti, objašnjavati i boriti se za njega", kazala je.

O tome kako bi savjetova roditelje da razgovaraju sa svojim djecom o njihovom identitetu Huremovič je preporučila: "Razgovore započnite postavljanjem pitanja i aktivnim slušanjem. Pitajte ih o njihovim osjećajima, kako se oni vide i kakva im podrška treba. Budite strpljivi - možda nećete dobiti sve odgovore odmah. Stvaranje sigurne atmosfere gdje vaše dijete može otvoreno dijeliti svoje misli i osjećaje je ključno. Također, izražavanje bezuslovne ljubavi i prihvaćanja može biti izuzetno ohrabrujuće za dijete".

Njen transrodni sin Ali Huremović je također dao nekoliko savjeta - za početak trans osobama koje se još uvijek bore s prihvatanjem svog identiteta.

"Iz svog iskustva bih mogao reći da je najvažnije potražiti stručnu pomoć i obratiti se na mjesta koja su sigurna i podržavajuća, napraviti vlastiti sistem podrške. S obzirom na to da su transrodne osobe zapostavljane od strane državnih institucija i da trenutno nevladin sektor obavlja većinski dio posla države, preporučio bih da se obrate Sarajevskom otvorenom centru ili Tuzlanskom otvorenom centru, gdje mogu dobiti besplatno psihološko savjetovanje ili informacije o stručnim psiholozima koji su prošli edukacije i već radili sa transrodnim osobama. Također bih savjetovao da se 'naoružaju' informacijama, znanjem i strpljenjem za proces i situacije sa kojima će se suočiti", kazao je.

S obzirom na to da nema svoju djecu, kaže da ne može adekvatno savjetovati roditelje, ali može prenijeti primjer svojih roditelja, koji su mu bili podrška od velike važnosti da se u konačnici on dobro osjeća.

"Ono što sam saznao iz razgovora sa svojim roditeljima je da su njihove najveće brige u vezi moje transrodnosti najprije dolazile iz straha. Iz straha za moju sigurnost, prihvatanje u društvu, te moje zdravlje. Kada raspolažete pravim informacijama i kada se edukujete, taj strah nestaje. Svaka osoba je različita i podrška neće izgledati uvijek isto u svim slučajevima i to je sasvim u redu. Ne morate postati aktivisti preko noći, ne morate ići na Povorku ponosa, ne morate nositi bedž sa LGBTIQ bojama na reveru itd. Ali možete porazgovarati sa svojim djetetom, slušati, ali zaista slušati, pa ponekad ne morate ništa ni odgovoriti, nego ostavite sebi vremena da razmislite. Možete pročitati nešto na provjerenim i pouzdanim web stranicama o LGBTIQ+ temama. Možete i pozvati neku nevladinu organizaciju i postaviti pitanja koja vas interesuju. Možete potražiti roditelje koji su se našli u sličnim situacijama u grupi Grid Zagrljaj. Možete voljeti svoje dijete bezuslovno kao i do sad i pružiti njemu ili njoj podršku razgovorom, prihvatanjem, otvorenošću i željom za boljim razumijevanjem. Dozvolite da vaše dijete iskreno razgovara sa vama bez straha od odbacivanja i osude, da vam kaže svoje tuge, želje i boli i dokažite im svojim djelima da su roditelji zaista najbolji prijatelji koje će imati", poručio je Ali Huremović.