Schmidtova moć temelji se na strahu Bošnjaka od neizvjesnosti postojanja OHR-a
Čak i kad mu odluka Ustavnog suda BiH to daje za pravo, on to nije u stanju, ako ne postoji volja političkih snaga da je provedu.
Iza njegovog autoriteta izravno ne stoji ni vojska, ni policija, ni bilo kakva sigurnosna agencija niti pravosuđe ove zemlje. Djelovanje institucija BiH u praksi zavisi od volje onih političkih snaga, koje imenuju kadrove u njima. Najčešće takvi službenici provode stranačke, a ne državne politike, bez obzira na zakonski okvir.
Volja OHR-a u tom smislu nije toliko značajna i često se ne poštuje, pa bi, naprimjer odluka o smjeni Milorada Dodika ili pokušaj da se zabrani održavanje neustavnog Dana RS-a bilo u praksi neprovodivo.
S druge strane postojanje EUFOR-a je garancija da neće doći do sigurnosne krize u našoj zemlji ali ne i mehanizam koji OHR autonomno i jednostrano može koristiti da provodi svoju volju. Schmidt ne komaduje međunarodnim snagama. Ipak, njegove odluke se povremeno provode.
S tim u vezi postavlja se pitanje na čemu je suštinski zasnovan njegov autoritet i iz čega proizilazi njegova pozicija moći? To nije Vijeće sigurnosti UN-a, niti zapadne ambasade, niti NATO i EUFOR, uprkos tome što se stvara dojam da jeste.
Kako snagu sprovesti u praksi
Snaga visokog predstavnika temelji se prvenstveno na strahu Bošnjaka da će gašenjem OHR-a nestati i posljednji mehanizam koji u kranjoj nuždi može spriječiti urušavanje institucija i ulazak u političku krizu čije ishod je nemoguće predvidjeti.
Schmidt djeluje formalno-pravno, "krpi rupe" u sistemu, prolongira implementaciju odluka Narodne skupštine RS-a kojom se urušavaju državne institucije i ingerencije, onemogućava blokadu izbora.
On se bavi posljedicama u jednoj apsurdnoj situaciji gdje se vlasti u RS-u s njim igraju "mačke i miša". Nije stvar u tome šta on formalno može uraditi, već šta on u stvarnosti može provesti. Može samo ono što se odnosni na Federaciju BiH i državni nivo, ali ne zadirući u poziciju RS-a.
Upravo u tome leži njegova mogućnost da istovremeno stvara vještački balans unutar zemlje, nametanjem izmjena Izbornog zakona i Ustava FBiH, koji u praksi značiti da zemlja i ne može funkcionisati bez postojanja OHR-a. Prvi dan bez OHR-a Bosna i Hercegovina bi se našla u ozbiljnoj krizi. Koristeći se stalnim strahom Sarajeva, on je u stanju državu iznutra oslabiti, jer Sarajevo mora birati između "većeg i manjeg zla".
Bosanski politički faktor ne može, osim verbalno, da se suprostavi takvoj politici ili da u suprotnom, uđe u prostor potpune neizvjesnosti. Politika Sarajeva ne može do kraja odbiti provođenje volje visokog predstavnika, jer "začepljenja" u sistemu su tolika da ih je nemoguće riješiti odlukama Ustavnog suda BiH. Oni koji urušavaju sistem i jesu dio sistema, pa je pozivanje na rad tužilaštva, besmisleno.
Upravo iz tog razloga je glavni argument da se privoli Sarajevo da popusti Draganu Čoviću bila srpska politika i Milorad Dodik. Bez srpske politike kao mehanizma ucjene nemoguće je objasniti posljednju odluku Chritisana Schmidta.
OHR je najveća snaga, a istovremeno i najveća slabost Sarajeva.
Podsjećamo, Schmidt je u aprilu donio odluku kojom je privremeno obustavio primjenu Zakona o nepokrenoj imovini RS-a. U junu je donio odluku kojom je omogućio finansiranje izbora u Bosni i Hercegovini kako bi spriječio mogućnost HDZ i SNSD da blokiraju provođenje izbora.
Tri mjeseca kasnije nametnuo je izmjene Izbornog zakona BiH i Ustava Federacije BiH kojom je ojačao moć klubova naroda u Domu naroda Federacije BiH.
Netanyahu poručio da Saudijci mogu napraviti palestinsku državu u Saudijskoj Arabiji
