U nešto više od godinu dana koliko je u BiH Schmidt je proživio izuzetno buran period. Više puta je posezao za Bonskim ovlastima koje su bile zamrle skoro deceniju. Bavio se imovinom, poljoprivrednim zemljištem, finansiranje izbora, ali i izbornim zakonom i Ustavom FBiH.
Potezi koje je visoki predstavnik povlačio u Federaciji BiH su isključivo ofanzivni. Promijenio je određene odredbe Ustava FBiH, ali i izbornog zakona koje se najviše dotiču entiteta FBiH. U pokušaju rješavanja presude “Ljubić” promijenio je način odlučivanja u Domu naroda kao i broj delegata.
Da bi izbjegao blokade kod formiranja vlasti uveo je neku vrstu rokova, ali uz jako mnogo nedoumica da li je to uopšte dovoljno. Tim izmjenama najzadovoljniji je HDZ koji će kroz Klub Hrvata u Domu naroda FBiH kontrolirati proces.
Bonske ovlasti i RS
Schmidt je Bonske ovlasti koristio i u RS-u, ali uglavnom defanzivno. To je funkcioniralo na način da vlast tog entiteta prisvaja državnu imovinu, šume, poljoprivredno zemljište, donosi zakone kojima negira državu BiH, a potom Schmidt to poništi. Onda se takva Schmidtova odluka koristi kao argument da je donesena na štetu entiteta RS. A suštinski visoki predstavnik je radio najmanje što je trebao jer u praksi nije donio nijednu odluku kojom bi promijenio suštinu na kojoj počiva, u mnogim primjerima diskriminatoran sistem u RS-u.
Bošnjaci i Hrvati su u brojnim segmentima diskriminisani, od pitanja jezika, zaposlenja, zaštite vitalnog interesa i tako dalje. Nizašta od toga Schmidt nije povukao Bonske ovlasti i taj entitet decenijama provodi sistemsku diskriminaciju.
U RS-u riječ potpredsjednika entiteta gotovo ništa ne znači i u rangu su ukrasa i privida demokratičnosti. Dok je u FBiH totalno obratno. Potpredsjednici uz predsjednika entiteta odobravaju premijera i vladu, predlažu sudije Ustavnog suda entiteta i sl.
U FBiH ključ moći je u Domu naroda, drugom zakonodavnom domu entiteta. U RS-u taj dom se zove Vijeće naroda i nema gotovo nikakav utjecaj na proces usvajanja zakona, a uskoro neće imati ni kod zaštite vitalnog interesa.
Posljednjim Schmidtovim uplivom u federalni ustav entiteti su dodatno ojačani u odnosu na državu.
Jer visoki predstavnik nije našao za shodno da nametne odluke koje će implementirati presude Suda u Strazburu. To je ostavio na dogovor domaćim političarima, što se neće dogoditi i to je i Schmidtu jasno. Čak ni tehničke izmjene izbornog zakona kojima je Schmidt želio zaštititi izborni integritet ništa nisu pokazale, s obzirom na veliki broj primjedbi na izborne krađe, čemu svjedoče i veliki protesti u RS-u.
U ovakvim okolnostima Schmidtu odgovara što prije formiranje vlasti, samo kako bi se skrenula pažnja s njegovih odluka, a sve pokazuje da Schmidt izbjegava Dodika i zbog toga ne zadire u suštinske odluke u RS-u. Zbog toga je u FBiH ofanzivan, a u RS-u izrazito defenzivan.
