Naročito ukoliko se iz tih programskih načela izdvaja kurs na kojem su Četvorka & Co pobrali najviše simpatija u Sarajevu – borba protiv kriminala i korupcije!
Upravo zbog toga SDP nije smio dozvoliti kadrovske promašaje od kojih je, do sada, na naplatu došlo imenovanje Envera Zornića, osuđenog za ratni zločin, na poziciju direktora KJKP Toplane Sarajevo i imenovanje Bege Bektića i drugih, osumnjičenih za izborne prevare, na ključne pozicije SDP-a u Srebrenici.
Novo rukovodstvo SDP-a je s naročitom pažnjom moralo tretirati pitanje Srebrenice od kada je, uz pomoć njihovih zastupnika u Parlamentu BiH, usvojen Zakon o prebivalištu i boravištu državljana BiH koji je uskratio i ograničio biračko pravo žrtvama genocida i njihovim porodicama.
SDP-ov prijedlog da Bogić Bogićević bude kandidat za gradonačelnika Sarajeva nije uspio zakamuflirati probleme ove partije izvan Sarajeva, pa zašto ne reći i u glavnom gradu, gdje će tek na vidjelo isplivati nesuglasice predsjednika KO SDP-a Damira Mašića i člana Predsjedništva SDP-a Irfana Čengića.
Irfan Čengić je nakon izbora odgovornost za loš rezultat SDP-a u Sarajevu diskretno adresirao Damiru Mašiću, u čemu ne samo da ga ohrabruje i podržava potpredsjednik SDP-a Denis Bećirović, nego još ide i korak dalje, ukazujući na podređen položaj SDP-a unutar koalicione Četvorke u Sarajevu.
Jedna od posljedica tih nesuglasica je da su bivši kantonalni ministri Damir Filipović i Malik Garibija, kojima se prilikom imenovanja zamjerao manjak iskustva i koji su neočekivano opravdali povjerenje unutar tadašnje Šestorke, ispali iz vida Damiru Mašiću dok je pregovarao o sastavljanju nove Vlade KS.
Novi unutarpartijski odnosi, oličeni u taborima u sklopu kojih još uvijek ima nesvrstanih, definitivno će odrediti buduću putanju SDP-a i Četvorke.
Do tada će SDP, sviknut na političke afere i dosljedan kadrovskim akrobacijama, spremati nova kontroverzna imenovanja po principu šta bude – bude!