Na pitanje zbog čega misli da su zemlje bivše Jugoslavije najbolja evropska destinacija koja se može otkrivati vozeći se biciklom, Sebastian kaže da je više razloga.
"Jedan od njih je taj što u BiH ima toliko toga što, pogotovo ljudi iz Njemačke, nisu nikada ni pokušali da otkriju. Činjenica da je u istorijskom pogledu BiH veoma zanimljiva zemlja s dosta različitih religija, priča o ratu, i ako se putuje biciklom, postoji velika mogućnost da se razumije šta se sve ovdje dešavalo. Osim toga, BiH ima prelijepe gradove i rijeke, planine, more, fantastičnu i raznovrsnu prirodu, predivne ljude, puteve koji nisu zakrčeni gustim saobraćajem, tako da lako može da se putuje bilo gdje", kaže Sebastian.
Njemu se mnogo svidjela bosanska kuhinja, iako kako kaže za nekog ko je vegeterijanac, kao što je njegov brat s kojim je često putovao vozeći se biciklom, BiH može da bude "pogrešno mjesto“.
"Za mene je BiH pomalo 'čudna' zemlja, jer ljudi su ovdje jako društveni i ljubazni, uvijek su se dobro ophodili prema meni, zato nikada nisam shvatio kako je moguće da se taj užasni rat desio u ovoj zemlji. U svakom slučaju, uživao sam u mnogim stvarima u BiH, i volio bih da se ponovo vratim", rekao je Sebastian.
U nastavku razgovora za Agenciju FENA, prisjećajući se zanimljivosti i anegdota tokom putovanja biciklom, Sebastian kaže da ih je bilo puno da bi ih sve ispričao, ali je izdvojio nekoliko koje su mu posebno ostale u sjećanju.
Prošle godine, on se u grupi s još trojicom biciklista vozio kroz Bihać, a veliki broj djece i ljudi na ulicama su im aplaudirali.
"Bili smo jako iznenađeni, mislim da su to neke stvari koje nikada ne bismo doživjeli u Njemačkoj", kaže Sebastian.
Također su ga iznenadili vremenski uslovi u zemljama bivše Jugoslavije, i navodi situaciju kada je bio u Mostaru gdje je u tom trenutku temperatura iznosila 47 stepeni, bilo je toliko vruće da je pomislio da se počinje topiti. A, opet, kada je drugom prilikom posjetio Crnu Goru, u društvu brata, otišli su u Nacionalni park Durmitor, a prvobitna namjera im je bila da iz Bosne dođu do Žabljaka.
"Završili smo penjući se kroz snijeg, a bio je kraj maja. Nismo mogli da vjerujemo, nismo bili pripremljeni za to, nismo imali zimske jakne, samo neke ljetne stvari, i bilo nam je jako hladno", prisjeća se Sebastian.
Bilo je i smiješnih situacija, kao prilikom putovanja koje se završilo u Livnu. Sebastian i njegovi saputnici prošli su Drvar, došli u Bosansko Grahovo, bilo je jako kasno i nisu mogli da pronađu hotel gdje bi mogli prespavati, pa su zamolili za pomoć policajca kojeg su sreli. On je preveo njihovu molbu jednom vozaču kamiona, koji ih je na kraju odvezao sve do Livna gdje su konačno pronašli odgovarajući hotel.
Sebastianu je bilo smiješno to što im je vozač kamiona prilikom ulaska u Livno rekao: „Možete li se malo sakriti, ispred nas je policija, a meni nije dozvoljeno da prevozim putnike“, jer im je u Bosanskom Grahovu upravo policija pomogla, i nisu imali ništa protiv da ih preveze vozač kamiona.
"Ovo je nešto što ne mogu da zamislim da bi se moglo desiti u Njemačkoj, ali je tipično za Bosnu, jer kada god postoji neki problem, mislim da postoji i način da se on riješi, i to je ono što me impresionira u Bosni", kaže Sebastian.
Na pitanje da li je doživio neke opasne situacije, komentariše da ih uglavnom nije bilo, i da postoji samo jedna koje može da se sjeti, a to se desilo u kanjonu Prače, na putu između Sarajeva i Višegrada. Naime, put nije bio asfaltiran, Sebastan je prolazio kroz veliki broj tunela, a nije imao nikakvo drugo svjetlo osim onog sa svog mobilnog telefona.
"Gotovo da ništa nisam vidio, dodirivao sam zidove, išao polako kroz tunel i hrabrio se da negdje mora biti kraj tunela, tako da mi je trebalo dosta vremena da izađem", objašnjava Sebastian.
Na upit o njegovom hobiju i interesovanjima osim biciklizma, te njegove profesionalne okupacije, objašnjava da posljednjih nekoliko mjeseci živi u Berlinu i radi za jednu političku organizaciju gdje se trenutno bavi pitanjima klime i klimatskih promjena, bliže rečeno, pitanjima korištenja uglja, i kaže da smo suočeni s velikim problemom u vezi s klimatskim promjenama koje nam predstoje.
"Mislim da treba da uradimo mnogo više ukoliko želimo da izbjegnemo klimatske promjene, jer je to velika opasnost za sve nas, a posebno za siromašne zemlje. U Africi i Americi ugalj je glavni pokretač klimatskih promjena, i to je ono na čemu sada radim. Prije deset godina bio sam u Kolumbiji gdje sam radio godinu i po dana kao volonter u jednoj organizaciji za ljudska prava. Često pokušavam da uporedim ono što sam vidio u Kolumbiji s onim što čitam o Bosni i ostalim zemljama bivše SFRJ, takođe i o Njemačkoj, i primijetio sam da postoje mnoge paralele i sličnosti između ovih zemalja. Neke se stvari ponavljaju svugdje u svijetu, tako da to čini dio mojih interesovanja", ističe on.
Odgovarajući na pitanje Agencije FENA da li će nastaviti da putuje zemljama Balkana ili planira da posjeti neke druge zemlje, Sebastian odgovara da će se definitivno vratiti na Balkan, jer je uživao u svakom putovanju na području Balkana. Smatra da ima još dosta toga da otkrije jer nikada nije bio u sjevernoj Bosni, Banjoj Luci, Tuzli...
"Postoji nešto što je za mene jako bitno, naime moj djed je iz Kuršumlije u Srbiji, a, nažalost, ne govorim vaš jezik, samo nekoliko riječi, a volio bih da naučim više. Sarajevo je, naravno, moja omiljena destinacija gdje bih volio da naučim vaš jezik, iako ne znam da li je to najbolje mjesto da naučim jezik jer ovdje dosta ljudi govori engleski ili njemački. Ipak, zaljubio sam se u ovaj grad i volio bih se vratiti na svom biciklu, proći kroz sjevernu Bosnu, te posjetiti Kuršumliju", rekao je u razgovoru za Agenciju FENA Sebastian Rotters, Nijemac, koji je već tri puta obišao Balkan vozeći se biciklom.
Detalji sa izricanja presude: Sud obrazložio zašto je Macanu izrekao manju kaznu
