Sekula Stanića ubili jer je pomagao Bošnjacima, a sada mu podižu spomenik kao srpskoj žrtvi
Riječ je, naime, o doktoru Sekulu Staniću, čuvenom pedijatru i načelniku fočanske bolnice sve do decembra 1992. godine. Čovjeku koji je u danima fočanskog pakla pomagao svojim kolegama i pacijentima bošnjačke nacionalnosti, onoliko koliko je mogao i na način na koji je mogao u tim okolnostima, spašavajući ih od sigurne smrti. Sam nije dočekao kraj rata, prema raspoloživim informacijama, ubijen je u decembru 1992. godine u Policijskoj stanici u Miljevini, a njegova smrt je sve do danas ostala nerasvijetljena.
Kako se onda Stanićevo ime našlo na spomeniku u Kozjoj Luci, među imenima poginulih srpskih vojnika, uz poruku "Dadoste živote za Republiku Srpsku, vječna vam slava i hvala", kada se do kraja života suprotstavljao progonu i ubistvima svojih komšija, kolega i prijatelja, zbog čega je i sam ubijen, sa sigurnošću nam nije mogao objasniti ni Srđan Stanković, predsjednik boračke organizacije u Foči. On tvrdi da su na spomeniku ispisana imena srpskih boraca i civila koji vode porijeklo iz Kozje Luke, a poginuli su na različitim mjestima, neki od njih i u okolini Sarajeva.
"Ja sam čuo da je dr. Stanić poginuo u Miljevini, a on je iz sela koje pripada Mjesnoj zajednici Kozja Luka, kako je poginuo to nikada nije rasvijetljeno, a bilo je raznih informacija, sve je moguće, ja o tome ne znam sigurno", kazao nam je Stanković, dodajući da su imena koja su se našla na spomeniku predlagali većinom mještani Kozje Luke.
Članovi boračke organizacije uz podršku lokalne zajednice, ali i resornog ministarstva u Vladi RS-a, očito se nisu libili da na spomenik žrtvama stave ime doktora koji je ubijen u Policijskoj stanici u Miljevini pod sumnjivim okolnostima, a da se u međuvremenu nisu potrudili saznati pravu istinu, niti zatražiti istragu, iako su o tome pisali i svjetski mediji.
Među lokalnim Srbima u Foči ima i onih koji su zgroženi ovim činom, ali o tome ne žele javno govoriti.
"Ubili ga pa ga stavili na spomenik, koji bezobrazluk", kaže jedan od njih.
Navodno su Stanića konopcima zadavili dvojica braće iz Bileće, koje je iz zatvora pustio i u Miljevinu doveo Pero Elez, iako u tadašnjim policijskim izvještajima stoji da je Stanić počinio samoubistvo.
Doktor Sekul Stanić rođen je 7. aprila 1943. u okolini Foče. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu 1971. i četiri godine kasnije zaposlio se u fočanskoj bolnici, čiji je direktor bio od 1985. do decembra 1992. godine.
Ubijen je 17. decembra 1992. u Policijskoj stanici Miljevina, nakon što je proteklih mjeseci pomagao svojim kolegama, pacijentima i prijateljima drugačijeg imena.
Mediji su pisali o hrabrom čovjeku koji je pomagao svojim sugrađanima i spašavao ih iz okupiranog srpskog područja. Pomogao je i velikom broju trudnica i zaštitio mnoge žene od maltretiranja i silovanja. Svojim pacijentima koji su samo zbog svoje religije bili u životnoj opasnosti, omogućio je bijeg iz grada, a u znak protesta protiv paljenja bošnjačkih kuća, zapalio je vlastitu.
Jedino priznanje, nagradu "Duško Kondor", koje je doktor Sekul Stanić dobio posthumno 2011. godine, za građansku hrabrost i afirmaciju građanske hrabrosti, dodjelila mu je nevladina organizacija "Gariwo".
