Intervju / Šerif Isović: Rukovodiocima koji su vršili utaju poreza treba zabraniti obavljanje javnih funkcija
Brojni ekonomski analitičari navode vas kao primjer vrsnog stručnjaka kojeg bi Vlada FBiH trebala konsultovati kada je riječ o finansijama. Kakvo je vaše mišljenje o zakonima iz finansijske oblasti koji dolaze iz Vlade FBiH?
Prvo, zahvaljujem se stručnjacima koji me tako ocjenjuju. Drugo, osobno smatram neprimjerenim da ja s ove pozicije komentiram zakone i propise koji dolaze iz Vlade Federacije BiH. Ja nastojim da u svim područjima u kojim djelujem podstičem sinergiju kojom se može utjecati na stvaranje novih kvalitativnih i kvantitativnih vrijednosti. Međutim, uopćeno mogu reći da sam zagovornik sveobuhvatnijih, potpunijih, jasnih i dugoročnijih zakonskih rješenja bez čestih izmjena, koja će omogućiti trajnija i postojana rješenja.
Česte izmjene propisa dovode do neizvjesnosti cjelokupnog društvenog sistema, narušavaju pravnu sigurnost, usložnjavaju njihovu primjenu, zahtijevaju prilagođavanja, edukaciju, izmjene poslovnih procedura, stresno djeluju i na porezne obveznike i na poreznu administraciju, povećavaju troškove ubiranja javnih prihoda i troškove prilagođavanja i edukacije te otvaraju prostor za izbjegavanje plaćanja poreza i povećavanje sive ekonomije.
Također, česte izmjene zakona ukazuju na to da zakoni nisu vizionarski, da su ih radile nekompetentne osobe i da kao takvi dovode u pitanje pravnu sigurnost poslovanja. Kod nas se već duže vrijeme razvija percepcija da se učinak vlada mjeri prema broju donesenih zakona, dok se manje govori o kvalitetu tih zakona, njihovoj pravednosti, sveobuhvatnosti i dugoročnoj primjeni.
Zakoni po svom sadržaju i obimu trebaju biti takvi da minimiziraju potrebu za donošenjem podzakonskih akata, osim u domenu tehničke realizacije. Mi imamo zakona prema kojima se donosi više provedbenih propisa. Ima slučajeva da neki provedbeni propisi nisu doneseni ni u periodu od skoro 15 godina... Provedbeni propisi često proizvode svojevrsnu nesigurnost, jer ponekad zakonsku materiju uređuju drugačije od zakona, imaju nejednak tretman prema privrednim subjekatima i komplikuju primjenu. Propisi koje ne donosi Parlament su manje transparentni i često su povod za sumnju u korupciju i prevare.
Smatram da nijedan propis ne bi trebalo da bude donesen, odnosno usvojen prije nego što se u njegovu izradu aktivno ne uključe institucije koje će taj propis u praksi primjenjivati, odnosno nadzirati njegovu primjenu. Nije dobro da Porezna uprava ne učestvuje u izradi zakona koji treba primjenjivati i nadzirati u svom radu i da za njega sazna tek nakon što bude javno objavljen u službenim novinama.
U kojoj mjeri se Porezna uprava FBiH uspjela izboriti s velikim dužnicima? Koliko je sada stanje duga javnih prihoda u prisilnoj naplati?
Dug u prisilnoj naplati iznosi više od 2,5 milijardi maraka i jedna od primarnih reformskih aktivnosti trebala bi biti rješavanje-naplata postojećeg poreznog duga i sprečavanje rasta duga u budućnosti. Jedini način da se ovaj dug u najvećoj mjeri naplati jeste da se donese zakon kojim bi se uredilo plaćanje duga. Neka od rješenja mogu biti: zamrzavanje duga, plaćanje na rate bez kamata na period do pet godina, oprost dijela glavnog duga i kamata, kompenzacija i slično. Međutim, kakva god bila rješenja, ona moraju biti takva da ovi dužnici moraju plaćati tekuće porezne obaveze i da nema oprosta duga koji ulazi u osnovicu za obračun mirovina.
Kako se dug ne bi povećavao u budućnosti, reforma poreznog sistema nužno mora ići u pravcu iznalaženja mjera koje će dovesti do toga da se dug u budućnosti ne povećava, odnosno da se djeluje preventivno, a ne da se bavimo samo posljedicama. Treba propisati mjere i aktivnosti za sprečavanje rasta duga u budućnosti. Prije svega, reformskim promjenama treba otkloniti sve uzroke koji su do sada dovodili do duga ili imali utjecaj na nastajanje novog duga, odnosno neplaćanje javnih prihoda. To se može postići tako što će se zakonom onemogućiti isplata plaća bez istovremene uplate poreza i doprinosa na plaće. Ovdje banke moraju imati značajnu ulogu tako da se zakonom obavežu da ne dozvole realizaciju naloga o isplati plaća bez plaćanja doprinosa.
Zakonom treba propisati da Porezna uprava s bankama ima online vezu, kako bi imala promptan uvid u promete računa i tako mogla brzo i učinkovito djelovati u naplati javnih prihoda, ali i u kontroli novčanih tokova. Nadalje, nužno je donijeti propis o poreznom knjigovodstvu koji je značajan preduslov za tačno stanje obaveza i učinkovitiju naplatu poreza. Također, potrebno je inovirati zakone i podzakonske akte kojima se regulišu naplata i prisilna naplata te njihovom izmjenom i dopunom jasno i nedvosmisleno propisati postupke i rokove za provođenje aktivnosti, a naročito: ko, kako, kada i u kojem roku treba izvršiti određene aktivnosti. Potrebno je razviti učinkovitiji informacioni sistem pomoću kojeg će se uspostaviti znatno unapređenje uredskog nadzora, promptno dobijanje informacija o nastanku duga, ali i informacija potrebnih za druge aktivnosti.
Država treba biti jednakopravna prema svim poreznim obveznicima i mora zaštititi tržište od zloupotreba i prevara. Ovo su bitni preduvjeti da bi počeo djelovati zakon vrijednosti koji će biti veliki poticaj zdravoj privredi i ekonomskom napretku. Svi oni koji ne plaćaju poreze podrivaju i narušavaju ekonomski sistem ove države te na jedan perfidan i sofisticiran način urušavaju ovu državu, a njene građane čine obespravljenim i pravno nejednakim. Zbog toga, rukovodiocima privrednih društava i drugih poslovnih subjekata koji su vršili utaje poreza ili su svjesno izbjegavali da plate prijavljeni porez zakonom treba zabraniti obavljanje svih javnih funkcija. Pored konkretnih zakonskih rješenja, da bi se kvalitetnije i brže rješavalo, treba znatno unaprijediti i uslove rada u Poreznoj upravi, u pogledu nagrađivanja, smještajnih kapaciteta, a naročito osposobljavanja stručnog kadra.
Da bi Porezna uprava bila efikasnija, ne samo u naplati duga, već i u izvršavanju ostalih funkcija, neophodno je osigurati realno potrebne resurse. Neophodna su nova pravna rješenja, materijalna i finansijska sredstva i nova kadrovska rješenja. U razvijenim državama za porezne organe se izdvajaju velika sredstva, što je sasvim razumljivo, jer svaka marka uložena u Poreznu upravu nije trošak, već investicija koja se višestruko vraća.
Šta je to što je nužno reformisati u poreznom sistemu FBiH?
Federacija BiH ima obilježje složenog i komplikovanog poreznog sistema, jer je za poslovanje privrednih subjekata prisutan mnogobrojan i nedorečen pravni okvir – "šuma propisa" kojima se uređuje poslovanje pa i plaćanje poreza, doprinosa, taksi, naknada i drugo. Reforma poreznog sistema u Federaciji BiH treba obuhvatiti reformu poreznog pravnog okvira i Porezne uprave. Pravni porezni okvir treba učiniti pravedenijim, jasnijim, obuhvatnijim, da se zasniva na ekonomskoj snazi i bogatstvu obveznika, profitabilnosti djelatnosti i da porezna politika ima razvojnu ulogu za društvo. Poreznu upravu treba osposobiti da bude pravedna, racionalna, efikasna, učinkovitija i bolji servis poreznim obveznicima i građanima.
Cilj svake porezne reforme bi trebalo da bude pojednostavljenje poreznog sistema, osiguranje dugoročne održivosti i postojanosti poreznih rješenja kako bi se smanjili rizici neplaćanja, utaja i prevara, odnosno neizvjesnost što ih donosi svaka promjena porezne politike, sprečavanje evazije javnih prihoda, efikasna i racionalna naplata poreznih obaveza, pravednije porezno opterećenje, usmjeravanje poreznih poticaja i olakšica u pravcu koji doprinosi proizvodnji novih vrijednosti, izvozu, rastu zaposlenosti i razvoju društva uopće, a time i povećanju naplate javnih prihoda radi finansiranja rastućih potreba društva, efikasnije preventivno djelovanje i sinergiju svih kontrolnih organa, finansijskih institucija i sudova, stručna kadrovska usavršavanja, tehnička i informatička unapređenja, dosljednu, brzu i odmjerenu kaznenu politiku, edukaciju i podizanje svijesti građana o obavezi plaćanja javnih prihoda.
Najznačajniji javni prihodi u Federaciji BiH uređeni su Zakonom o porezu na dohodak, Zakonom o doprinosima, Zakonom o porezu na dobit, Zakonom o igrama na sreću, Zakonom o porezu na promet nepokretnosti, kantonalnim zakonima o porezu na promet nepokretnosti, komunalnim taksama i drugim propisima kojima su uglavnom propisani parafiskalni nameti. U vezi s tim, reformski procesi trebaju da se usmjere na spomenute propise. Porezna evazija može biti zakonita i nezakonita. Razlika između zakonite i nezakonite evazije često je vrlo tanka i skoro nevidljiva. Zakonita evazija postoji kada se izbjegava plaćanje javnih prihoda korištenjem nedorečenih propisa i zakonom odobrenih povlastica. Nezakonita evazija predstavlja poreznu utaju i nastaje svjesnom željom da se nelegalnim aktivnostima vrši prikrivanje stvarnog finansijskog poslovanja (lažno vođenje poslovnih knjiga, prihoda i rashoda, itd) i na taj način umanji ili sasvim izbjegne plaćanje propisane porezne obaveze.
Reforma poreznog sistema u prvom redu treba doprinijeti jasnoći i jednostavnosti poreznog sistema, treba postići da zakoni prilikom primjene budu jasni te da ne proizvode dvosmislenosti i nedorečenosti i da u svom sadržaju minimiziraju potrebu za donošenjem podzakonskih akata, osim u domenu tehničke realizacije. Međutim, u FBiH gotovo da nema zakona za koji se ne donose provedbeni propisi (pravilnici, upute, stavovi i dr.) koji su po sadržini često obimniji i od samih zakona. Ovakva rješenja treba prekinuti. Podzakonskim aktima ne treba uređivati materiju koja se jasno i koncizno mora urediti zakonom. To dalje rezultira time da porezni obveznici dolaze u situaciju da posežu za zahtjevima za davanje mišljenja, te su tako izloženi dodatnim nepotrebnim troškovima. S druge strane, time se dodatno opterećuje i Porezna uprava koja u nekim slučajevima zakon ni sama nije u mogućnosti jasno protumačiti. To bi se moglo jednostavno riješiti izmjenama i dopunama zakona, odnosno odredbi zakona u vezi s kojim su, u cilju pravilne primjene, porezni obveznici, a i Porezna uprava često podnosili zahtjeve za tumačenja, mišljenja i stavove. Lakšoj primjeni, ali i jednakopravnosti poreznih obveznika doprinijelo bi i rješenje da se kantonalni zakoni o porezu na promet nepokretnosti i prava, imovini, nasljeđu, o komunalnim taksama… donose na nivou FBiH, a da se kantonima ostavi mogućnost propisivanja visine stope ili iznosa poreza.
Zbog čega Porezna uprava FBiH odbija dostaviti javnosti informacije o najplaćenijim javnim službenicima u FBiH? Agencija za zaštitu ličnih podataka i Institucija ombudsmana za zaštitu ljudskih prava odavno upozoravaju da je riječ o javnim podacima.
Ne bih se složio s vašom konstatacijom, jer uprava nastoji odgovoriti na sva pitanja i objaviti sve informacije, izuzev onih koje po Zakonu ne može objaviti. Jedan od važnijih ciljeva Porezne uprave FBiH je transparentnost i otvorenost prema javnosti. Naša misija je da u saradnji s medijima podižemo svijest poreznih obveznika i građana o značaju plaćanja poreza za cjelokupnu društvenu zajednicu.
Materijalni propis za postupanje Porezne uprave je Zakon o Poreznoj upravi Federacije BiH i odredbe ovog zakona imaju prioritet u primjeni, u odnosu na druge zakone. Ovim zakonom propisana je porezna tajna, odnosno podaci koji se ne mogu javno objavljivati. Naime, poreznu tajnu čine sve informacije ili podaci o poreznom obvezniku, kojima raspolaže uprava, izuzev informacija i podataka za koje porezni obveznik u pisanom obliku izjavi da se ne smatraju poreznom tajnom i informacija i podataka datih u takvom obliku da se ne mogu povezati s pojedinačnim poreznim obveznikom ili ga se na drugi način ne može identifikovati.
Nedavna kriza u hrvatskom koncernu Agrokor pokazala je da institucije moraju voditi računa o finansijskim problemima velikih privrednih subjekata. U kojoj mjeri Porezna uprava FBiH vrši takve analize, ne samo u slučaju firmi kćerki Agrokora u BiH nego i generalno?
Zakonom o Poreznoj upravi Federacije BiH utvrđena je nadležnost Porezne uprave i ovim zakonom nije propisano da uprava vrši analize finansijskih problema privrednih subjekata. Ova obaveza nije propisana ni Zakonom o finasijskom poslovanju. Naime Zakonom o finansijskom poslovanju je propisano da Porezna uprava vrši nadzor nad primjenom ovog Zakona između poduzetnika, a Minstarstvo finansija između poduzetnika i subjekata javnog prava. Međutim, ovim zakonom nisu propisane mjere koje može poduzimati Porezna uprava, osim da nadležnom sudu podnosi zahtjeve za prekršajne postupke ukoliko poduzetnici ne postupe prema odredbama zakona za koje su propisane sankcije.
Intenzivirane aktivnosti Porezne uprave FBiH pokazuju i veliko otkrivanje radnika koji rade nacrno. Šta to znači za ekonomiju FBiH i na koji način je moguće izbjeći taj problem?
Porezna uprava u posljednje vrijeme provodi i brze kontrole (akcije). Primarni cilj ovih akcija, koje kod obveznika traju oko dva sata, je sprečavanje sive ekonomije, odnosno otkrivanje rada nacrno, rada bez odobrenja, neevidentiranja prometa, podizanje svijesti obveznika da sami prijavljuju i plaćaju svoje porezne obaveze, porast javnih prihoda i podizanje rejtinga i ugleda Porezne uprave. Uprava je na području cijele Federacije BiH provela 37 jednodnevnih akcija u kojim je izvršila 9.008 inspekcijskih nadzora, prilikom čega je otkrila 3.117 radnika koji su radili nacrno i 1.362 objekta koja su radila bez odobrenja za rad.
Samo rezultati ovih akcija dokazuju da su aktivnosti uprave imale značajan direktan i indirektan utjecaj na broj novouposlenih radnika i porast poreza i doprinosa koji su poslodavci obračunavali i plaćali nakon prijave otkrivenih radnika koji su radili nacrno i registriranjem djelatnosti. Naime, poslodavci kod kojih su zatečeni radnici koji su radili nacrno, po nalogu uprave su te radnike prijavili i za njih obračunali i platili doprinose i poreze, a objekte koji su otkriveni bez odobrenja za rad morali su registrovati i početi plaćati poreze. Prijavljeni radnici su počeli stjecati prava koja nisu imali, a to su osnovna ljudska prava: pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo da u svojoj budućnosti ostvare penziju.
Problem sive ekonomije je značajno prisutan u BiH i FBiH, veoma je složen i kompleksan i treba se rješavati na nivou države, zajedničkim djelovanjem svih institucija i kontrolnih organa. Sprečavanje sive ekonomije je u nadležnosti više institucija i nijedna institucija pa ni Porezna uprava ne može sama eliminirati ovu pošast. Glavni uzročnici sive ekonomije su neadekvatna kontrola granice i utvrđivanja carinskih i poreznih osnovica, prisustvo gotovine u platnom prometu, neodgovarajući kapacitet kontrolnih organa za sprovođenje zakona, neujednačen inspekcijski nadzor na cijelom području BiH, složen i komplikovan porezni sistem (porezni propisi se donose na nivou države, dva entiteta, Distrikta Brčko, 10 kantona i velikog broja jedinica lokalne samouprave, a za njihovu primjenu su nadležna četiri porezna organa: Uprava za indirektno oporezivanje BiH, Porezna uprava Federacije BiH, Poreska uprava Republike Srpske i Poreska uprava Brčko distrikta), propisi koji se često mijenjaju, nedosljedna primjena propisa, nedovoljno poznavanje propisa, tolerancija države prema sivoj ekonomiji, nizak nivo porezne kulture, nepovjerenje u državne institucije, netransparentno trošenje sredstava i korupcija, velika porezna i parafiskalna opterećenja, administrativne prepreke i administrativni troškovi za registraciju i odjavu djelatnosti, visoka stopa nezaposlenosti i siromaštvo, želja za bogaćenjem u kratkom roku i drugi.
Da bismo se uspješno borili protiv sive ekonomije i da bismo je brže smanjivali, neophodno je kvalitetnije uređenje pravnog okvira, materijalno-finansijski i kadrovski osposobiti kontrolne organe, da svi kontrolni organi na cijelom području države efikasno izvršavaju svoju funkciju, da sudovi i tužilaštva po prijavama koje podnose kontrolni organi brže izriču odgovarajuće kazne... U ovaj proces treba da se uključe sve nadležne institucije i da to dobije podršku medija i javnosti. Prema tome, ukoliko se budemo usmjerili na otklanjanje navedenih uzroka na cijelom području BiH, ako budemo razvijali svijest obveznika da plaćaju poreze i svijest građana da kontrolnim organima prijavljuju sve nepravilnosti i nezakonitosti u poslovanju poreznih obveznika, uz osmišljen marketinški pristup i učešće javnosti (medija), sive ekonomije će biti manje.