Silajdžić za Klix.ba: Pitanje je da li centri moći vide svoj interes u zaustavljanju genocida u Gazi
Gospodine Silajdžić, slike i snimci izraelskih napada koji dolaze iz Gaze i sve ono što se dešava na tom području nakon Hamasovog napada na jug Izraela 7. oktobra ukazuju na tragične posljedice. Kako vi vidite trenutne principe ratovanja?
Posljednje vijesti govore o napadima izraelske vojske na četiri škole u Gazi koje su pretvorene u skloništa i mrtvim i ranjenim civilima, uključujući djecu. Broj ubijenih civila sada je premašio broj ukopanih u mezarima Memorijalnog centra u Srebrenici. Za svakog normalnog čovjeka namjerno ubijanje civila, bez obzira na rasu, etničku ili vjersku pripadnost potpuno je neprihvatljivo. Još u Rimskom carstvu postojala su pravila ratovanja koja su štitila civilno stanovništo zasnovana na tri principa: razlikovanje vojnika i civila, srazmjernost odgovora ili odmazde i vojna nužnost ili neizbiježnost. Problem leži u činjenici da ti principi, danas razrađeni i ozvaničeni, stoje u sjeni vrhovnog principa sile i interesa.
Da li je globalnim silama uopšte u interesu da postignu mir, zaustave genocid i kako vidite ulogu Ujedinjenih nacija?
Pitanje je da li oni centri moći koji posjeduju silu vide svoj interes u zaustavljanu genocida nad civilima u Gazi. Razumno je pretpostaviti da je održavanje kakvog-takvog mira i poretka u interesu svih, a Srednji istok je poslovično bure baruta, ali doslovno. Zaustavljanje genocida nad civilima u Gazi bez odlaganja je imperativ. Oživljavanje uloge Ujedinjenih nacija za posredovanje u pravednom rješenju je također neophodno jer svijet nema bolju platformu za okupljanje, diplomatske aktivnosti pa i uključivanje predstavnika velikog kapitala koji za sada djeluju iz sjene. Ova kriza podiže na drugi nivo sve ostale postojeće opasnosti za mir globalno, uključujući i rat u Ukrajini te tendencije naoružavanja bez presedana.
Kako vidite trenutno izraelsko društvo jer i u samom Izraelu postoji otpor protiv premijera Benjamina Natenjahua?
To je kriza koja pada u vrijeme velikih i brzih transformacija, u kojoj se ogledaju mnoge regionalne i globalne protivriječnosti pa tako može biti i prilika za nove pristupe. To može biti prilika i za samo izraelsko društvo. Održavanje aparthejda silom i insistiranje na Izraelu kao državi isključivo jednoga naroda je anahrono i neodrživo. Slike svakodnevnih ubijanja i ponižavanja Palestinaca obilaze svijet zahvaljujući internetu koji se ne može staviti pod punu kontrolu. Slike pljuvanja časnih sestara, rušenja džamija, crkava i bolnica pokazuju ozbiljne devijacije u tom društvu, što je posljedica uspona ultraortodoksnih političkih grupacija.
U posljednje vrijeme se u javnom prostoru sa izraelske strane jako intenzivira pozivanje na Bibliju, na obećanu zemlju i tako dalje. Kako to vidite?
Javni istupi političkih i vjerskih lidera ne ostavljaju nikakvog prostora za nadu u nešto bolje. Rabin Eliezer Kasteliak, na primjer, vrlo utjecajan u političkoj areni, govoreći u sali punoj mladih muškaraca kaže da treba osvajati sve teritorije zamišljenogv elikog Izraela, čak ako im otuda šalju cvijeće i ljubavna pisma. Često se u javnom diskursu može čuti i pročitati da je jedina svrha postojanja nejevreja, gojim na hebrejskom, da služe Jevrejima, pozivajući se na svete tekstove. Nasuprot tome neke druge struje među ortodoksnim Jevrejima, poput Naturei Karta smatraju državu Izrael nametnikom i uzurpatorom judaizma te drže Arape i muslimane historijskim dobročiniteljima.
Mnogi izraelski historičari se također slažu s tom tezom?
Da, naprimjer zapadni historičari jevrejskoga porijekla uglavnom dijele ovu ocjenu, a neki dokazuju da je upravo arapsko-islamska civilizacija spasila Jevreje od nestanka, pozivajući se na više od hiljadu godina života u tom svijetu bez pogroma i holokasta. U tu sliku uklapa se dolazak Jevreja Sefarda u Bosnu i Hercegovinu u 16.vijeku pod Osmanskom carevinom gdje su našli sigurno utočiste. Izraelski poznati historičar i profesor Ilan Pape autor je knjige "Etničko čišćenje Palestine (The ethnic cleansing of Palestine)", do sada najbolje dokumentovanog djela utemeljenog na arhivskim dokumentima u kojem detaljno opisuje događaje u Palestini počinjuci od 1948. godine.
Ali sukob o kojem govorite nije počeo 7. oktobra. Decenije ranije mogu se tražiti uzroci?
Odbojnost prema historijskom kontekstu primijetna je u diskursu vezanom za Gazu, kao da je sve počelo 7. oktobra. To može izgledati medijski i propagandno svrsishodno, ali ne pomaže rješenju jer je površno pa i neprimjereno ozbiljnosti situacije života i smrti u kojoj se nalaze stanovnici Gaze.
Gdje je onda rješenje?
Ono se ne može postići upotrebom sile, ubijanjem i dehumanizacijom. Mir se ne može dobiti zagovaranjem projekta dvije države u budućnosti i blokiranjem tog istog projekta novim doseljenicima na Zapadnoj obali. Ovaj kolonijalni projekat započet je Balfurovom deklaracijom 1917. zbog ostvarenja strateških ciljeva kolonijalnih sila na štetu Palestinaca. Sada je u interesu svih da se nađe rješenje, ali to neće biti moguće bez pristanka Palestinaca.
