Bivši komandant 9. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine Nezir Kazić je osuđen na 10 godina zatvora, na po osam godina zatvora su osuđeni nekadašnji načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Hadžićima Fadil Čović i bivši upravnik logora "Silos" u Tarčinu (do augusta 1994.) Bećir Hujić, piše Detektor.
De facto komandir Policijske stanice (PS) u Pazariću Mirsad Šabić je osuđen na šest godina, dok su na po pet godina osuđeni nekadašnji upravnik "Silosa" (od augusta 1994.) Halid Čović i bivši stražar u ovom logoru Nermin Kalember.
Njih šestorica su osuđeni za protivzakonito zatvaranje i nečovječno postupanje prema civilima srpske i hrvatske nacionalnosti zatočenim u "Silosu", kasarni "Krupa" u Zoviku te Osnovnoj školi "9. maj" u Pazariću, kao i za uskraćivanje prava na suđenje i odvođenje na prinudne radove civilnog stanovništva.
U kaznu će im biti uračunato vrijeme koje su proveli u pritvoru, dok se oštećeni sa imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu.
U presudi se navodi da je u različitom vremenskom trajanju u "Silosu" bilo zatvoreno oko 500 civila srpske i oko 90 lica hrvatske nacionalnosti, dok je u prostorijama škole u Pazariću bilo zatvoreno oko 140 lica srpske nacionalnosti.
Fadil i Halid Čović, Šabić, Hujić i Kazić su u nedostatku dokaza oslobođeni za pojedine tačke optužnice.
Predsjedavajući Apelacionog vijeća Suda BiH Senadin Begtašević je u obrazloženju presude rekao kako je utvrđeno da su u radnjama iz optužnice povrijeđena osnovna prava koje uživa zaštićena grupacija stanovništva i da su nesumnjivo krivičnopravne radnje počinjene nad civilima koji su bili van borbenih dejstava i nisu predstavljali nikavu opasnost.
Iako je u objektima bilo zatočenih pripadnika rezervnog sastava policije srpske nacionalnosti, Jugoslovenske narodne armije (JNA) i Vojske Republike Srpske (VRS), utvrđeno je da su svi bili civili.
"Ovo je Vijeće zauzelo stav da su ta lica boravila sa civilima, a civilni status im je utvrđen na osnovu odluka Međunarodnog krivičnog suda i njihovog stava i kada se neko civilom može označiti", naveo je sudija Begtašević.
Za obezjeđenje u "Silosu", prema ocjeni Vijeća, do početka novembra 1992. bila je zadužena policija na čijem je čelu bio Fadil Čović, iako su veći dio to radili sa Teritorijalnom odbranom (TO), nakon čega obezbjeđenje preuzima 9. brdska brigada, za čijeg je komandanta u januaru 1993. postavljen Kazić, koji na toj funkciji bio do novembra 1994. godine.
Obezbjeđenje škole u Pazariću, kako je navedeno u obrazloženju, vršili su policajci kojima je komandovao Šabić.
Krizni štab u Hadžićima je 14. maja 1992. donio odluku o izolaciji, nakon koje je na području više sela hadžićke općine uhapšeno oko 500 civila srpske nacionalnosti pod izgovorom da se odvode radi informativnog razgovora.
Prema presudi, Fadil Čović je znao da ne postoje zakonski uslovi za dalje zadržavanje civila srpske nacionalnosti u "Silosu", školi i "Krupi", ali nije donio odluku o njihovom puštanju na slobodu.
Vijeće nije prihvatilo tezu Odbrane da zatočena lica nisu držana u nehumanim uslovima, već suprotno, što se ogledalu u enormnom mršanju, boravku u istoj odjeći mjesecima, neredovnom šišanju i brijanju.
Uslovi, prema riječima sudije Begtaševića, nisu bili jednaki tokom cijelog perioda, poboljšali su se s dolaskom Halida Čovića na mjesto upravika u "Silosu", što su potvrdili i svjedoci, mada iz dokaza proizlazi da se i Hujić u svojstvu upravnika zalagao za bolju ishranu i kontakt zatočenika s porodicama, o čemu su obavještavani nadležni.
"Nezir Kazić je obavještavan o uslovima u 'Silosu' i 'Krupi' i o iste izvještaje se oglušio, nije poduzeo ništa da se stanje poboljša", kazao je predsjedavajući Apelacionog vijeća i naveo da iz dokaza ne proizlazi da su Fadil Čović i Šabić bili obaviješteni o uslovima u ovim objektima.
Brojni svjedoci su, kako je rečeno u obrazloženju presude, premlaćivani od stražara uz znanje Hujića, koji, prema ocijeni Vijeća, nije smio kažnjavati stražare, ali jeste mogao obavijestiti nadređene o premlaćivanju, što je uradio samo jednom.
Zaključeno je i kako je Šabić znao za premlaćivanja u školi u Pazariću, ali i pored te činjenice nije preduzeo ništa da procesuira stražare, iako je kao de facto komandir stanice to mogao, dok su svjedoci za Kalembera naveli da ih je u "Silosu" najviše tukao i da su ga se svi bojali.
Kazić i Hujić su proglašeni krivim i što su vojne tužioce propustili obavijestiti o većem broju zarobljenih Srba, osim njih 17 koji su procesuirani, kada su došli da procesuiraju pripadnike Armije BiH, odnosno "Jukine jedinice", piše BIRN.
"Kazić te upravnici 'Silosa' Hujić i Halid Čović su bili upoznati o stradanju zatočenika prilikom njihovog odvođenja na radove, što proizilazi iz niza izvještaja. Uprkos tome, Kazić je nastavio sa izdavanjem naredbi za izvođenje zatočenika na prinudne radove, dok su upravnici nastavili s njihovim 'selektiranjem' tih lica", kazao je sudija Begtašević.
Optuženi su oslobođeni pojedinih tačaka optužnice, između ostalog da su u njihovom prisustvu premlaćivani zatočenici i da su neki od njih učestvovali u tome.
"Optuženi jesu 30-ak godina nakon događaja oboljeli, oronuli i ostarili prirodno, mada je i rat na njih ostavio posljedice. Treba imati u vidu da žrtve iz ovog perioda nisu prirodno oboljele, oronule i ostarile", zaključio je sudija Begtašević.
Prvostepenom presudom iz 2018. su optuženima bile izrečene istovjetne kazne, osim Halidu Čoviću, koji je tada bio osuđen na šest godina. Tada je i bivši upravnik "Krupe" Šerif Mešanović osuđen na sedam godina zatvora, u odnosu na kojeg je zbog zdravstvenog stanja predmet odvojen i sutra, 11. juna, bit će mu izrečena presuda, kao i nekadašnji predsjednik Kriznog štaba Općine Hadžići Mustafa Đelilović, koji je osuđen na 10 godina i protiv kojeg je postupak obustavljen zbog smrti.
Apelaciono vijeće je uvažilo žalbe Tužilaštva i dijela Odbrana te ukinulo prvostepenu presudu i obnovilo postupak.
Na ovu presudu ne postoji mogućnost žalbe.
