Sindrom jednog kandidata u bh. strankama: Oduševljenje predsjednikom, strah ili kadrovsko siromaštvo?
Kongrese su proteklog vikenda imali Naša stranka, SDP i SDS. Naša stranka je, kao i 2021., imala samo jednog kandidata za predsjednika, a oba puta je to bio Edin Forto. SDP nije ni birao predsjednika, već je produžio mandat aktuelnom predsjedniku Nerminu Nikšiću.
Za pojedine je to zapravo novi Nikšićev mandat, jer će se novi stranački čelnik birati poslije lokalnih izbora 2024. Dakle, Nikšić će još najmanje godinu i po biti predsjednik SDP-a.
To se desilo uprkos tome što je bila statutarna obaveza da članstvo prije kongresa izabere predsjednika. Nikšić uvjerava da ne stoji iza prijedloga da mu se produži mandat. U SDP-u nije bilo pretjeranog javnog otpora ovom prijedlogu.
Situacija u SDS-u je bila slična onoj u Našoj stranci. Milan Miličević je bez protukandidata izabran za predsjednika, a ni njegov prethodnik Mirko Šarović nije imao protukandidata kada je izabran za predsjednika.
Kongres SDA je najavljen za oktobar ove godine i kandidature za predsjednika su javno istakli Bakir Izetbegović i Šemsudin Mehmedović. Ne postoje indicije da će to još neko učiniti.
Da bi kandidatura bila prihvaćena, potrebno je da se dobije određeni broj potpisa članstva. Za Izetbegovića to ne bi trebao biti izazov, ali bi mogao biti izazov za Mehmedovića koji se sve više antagonizira Izetbegoviću. Naime, koliko će biti hrabrosti, pa i po cijenu političkog poraza, među članstvom da podrži kandidaturu i u konačnici glasa za Mehmedovića.
Izetbegović je 2019. bio jedini kandidat za predsjednika, a zbog čega je aklamacijom (usmenim glasanjem) izabran za predsjednika najveće bh. stranke. Na čelu SDA je od 2014. tj. od smrti Sulejmana Tihića.
Dragan Čović i Milorad Dodik već godinama suvereno vladaju HDZ-om, odnosno SNSD-om. Njihovi neistomišljenici, ako uopće postoje, ne usuđuju se javno izraziti neslaganje, a kamoli i pokušati ugroziti njihove predsjedničke pozicije.
Željko Komšić je na posljednja dva kongresa DF-a biran za predsjednika, a da nije imao protukandidata. Elmedin Konaković je na prvom NiP-ovom kongresu 2021. bio jedini kandidat za prvog čovjeka stranke.
Unutarstranačka autokratija
Iz prethodno navedenog je jasno da postoji mogućnost da pojedine stranke postanu strankama jednog lica, a pojedine su to već odavno. To ide u prilog tezi da su bh. stranke nedemokratske. No, ako je ovo istinito, sigurno je da ta autoritarnost nije jednaka u svakoj stranci.
Nije samo način izbora stranačkog rukovodstva i učestalost izostanka više kandidata pokazatelj nepostojanja unutarstranačke demokratije. Pokazatelj za to jeste i način donošenja odluka, pa i onih kadrovskih.
Naravno da nije prihvatljivo bilo koga primoravati da se kandiduje, ali kako to da je u više stranaka samo jedan kandidat ili jedva dva kandidata? Da li je članstvo spomenutih stranaka toliko zadovoljno onim koji se jedini kandiduje ili postoji strah od poraza, što nerijetko podrazumijeva gubitak do tada stečenih pozicija i privilegija, ili su stranke toliko kadrovski kapacitirane tek za jednog kandidata?
Posebno se teško odlučiti na kandidaturu u onim strankama u kojima se predsjednička pozicija želi preuzeti od onog ko je dugo predsjednik, kao što je to slučaj u SDA ili SDP-u. Odlučiti se na kandidaturu znači i snažno suprotstavljanje trenutnom stranačkom rukovodstvu kroz nerijetko prljavu, beskompromisnu kampanju koja može značiti i kraj političke karijere.
Uočljivo je da su nadmetanja za stranački vrh ne tako davno bila kudikamo neizvjesnija nego sada. Dešavalo se i da bude po nekoliko kandidata i nije sa sigurnošću moglo reći ko će biti predsjednik. To je bio slučaj i u SDP-u pod vodstvom Zlatka Lagumdžije kojeg su i unutar i izvan stranke optuživali da je autokrata.
Nejednakost u izostanku demokratije
Također, nije prihvatljivo stranke izjednačavati po izostanku demokratije. SDP je jedina stranka u Bosni i Hercegovini u kojoj predsjednika bira članstvo, pa se po tom pitanju ne može izjednačavati sa drugim strankama.
Međutim, od SDP-a, Naše stranke i drugih lijevih i liberalnih stranaka, s obzirom na njihovu ideologiju i to da često strankama desnice spočitavaju da nisu demokratske, očekuje se da u praktičnoj politici budu predvodnice u demokratskim praksama.
Ustavni sud BiH poništio Izborni zakon RS-a jer preuzima državne nadležnosti
