Kako gledate na trenutnu situaciju oko Bobar banke?
Ukoliko bude pokrenuta istraga, krivica će biti dokazana na sudu. Mora se dokazati kako je i na koji način nestalo deset miliona maraka iz trezora. Regulator ovog sektora, Ministarstvo finansija, i regulator bankarskog sektora - Agencija za bankarstvo RS vrlo šturo govore o tome kako je propalo 240 miliona maraka našeg novca. Direktorica Agencije za bankarstvo RS je našla za potrebno da se pojavi samo jednom u javnosti i to vrlo kratko, na konferenciji za novinare, bez ijedne izjave, bez objašnjavanja stanja kako je došlo do propasti Bobar banke.
Čuli smo od predsjednika RS Milorada Dodika da je za sve kriva smrt Gavrila Bobara. Mislim da to nije tačno. Prvo - nekorektno je povezivati te dvije stvari. Drugo - Bobar banka je već dugo u problemima i to je konstatovao i glavni revizor, ali i nezavisna revizorska kuća. Vidjelo se da su davali kredite svojim povezanim pravnim licima, a potom kupovali akcije Bobar banke kako bi bili likvidni. Odgovornost se mora prenijeti na Agenciju za bankarstvo RS i na političku pripadnost Gavrila Bobara, koji je na taj način vjerovatno Bobar banku održavao u životu. Nevjerovatna je lakoća sa kojom vlast vodi cijelu ovu priču, s obzirom na to da je stotine ljudi ostalo bez posla. Sve je i medijski veoma loše urađeno, pa javnost nema dovoljno informacija oko toga šta se dešavalo u slučaju Bobar banke.
Gdje je nestalo deset miliona KM? Može li se to otkriti? Postoji li volja da se to otkrije?
To će biti vrlo lako otkriti. Manjak u trezoru može nestati na dva načina - klasičnom prevarom, odnosno krađom i tako što je na stanju prikazivan novac koji realno nije postojao. Ukoliko je na snazi prvi slučaj, to će se lako dokazati, jer postoje nadzorne kamere, a zna se i ko su odgovorna lica koja otključavaju i zaključavaju trezor. Novac se fizički veoma rijetko broji; on se konstatuje, a Agencija za bankarstvo je morala posumnjati u sve izvještaje i trebala je zatražiti popis novca u trezoru. Postavlja se i pitanje šta će tako maloj banci toliko novca u trezoru? Banka te veličine ne bi trebala imati više od dva-tri miliona maraka na stanju.
Milorad Dodik je predložio da se umjesto nove kreditne tranše MMF-a do koje neće doći štampa dvije milijarde maraka. Koliko je takva ideja uopšte moguća?
To je prilično zabrinjavajuća izjava. Mislim da je ovu odluku nemoguće sprovesti u vrlo kratkom roku sa pravnog stanovišta. Prvo bi Centralna banka BiH morala da napusti princip "currency boarda“, odnosno morala bi da napusti čvrstu vezanost domaće konvertibilne marke za euro i da počne sa jednom ciljanom inflacijom. To bi sigurno proizvelo određeni inflatorni udar, što ne bi bilo loše, jer bi podstaklo izvoz iz BiH, ali bi istovremeno sve poskupjelo. Ali, "currency board" je upravo i potpisan jer međunarodne finansijske ustanove nisu dovoljno vjerovale domaćim političarima da mogu da kontrolišu štampanje novca.
Dobra strana toga što imamo čvrstu valutu je u tome što nam vjeruju strani investitori, jer znaju da neće doći do inflacije. Ali, posljedica ovakve monetarne politike je i to da ona nema jaku polugu pomoću koje bi osnažila svoj položaj. Centralna banka BiH uglavnom obavlja administrativni i činovnički dio posla. Nedostatak te poluge utiče na kompletnu ekonomiju - poskupljuju proizvodi, izvoznici plaćaju visoke cijene.
Kompletna privreda nam se zasniva na uslužnim djelatnostima, a to je neodrživo. Nema novih "zdravih" priliva od privredne djelatnosti. Očigledno je da će RS sve češće da se zadužuje na finansijskom tržištu, što se već čini kroz trezorske zapise i obveznice, ali to je skup novac i nije dugoročno isplativ - rokovi su kratki, a kamate su visoke. Republika Srpska je polagala mnogo nade u ruske kredite, ali i njih više niko ne pominje. Predsjednik RS ruske kredite nije ni spomenuo na posljednjoj konferenciji za novinare.
A Kinezi?
Da, Dodik jeste spomenuo projekte sa Kinezima, ali je sve to na dugom štapu. Tek trebaju ići pregovori i razgovori i to može potrajati pet ili deset godina. To su veliki projekti, poput autoputeva, i svi znamo koliko to sporo zapravo ide. S druge strane, ne možemo sve baciti samo na jednu kartu. Očigledno je da je nama prijeko potreban svjež novac i to novac koji neće biti potrošen na javne troškove, već u investicije, kojih, doduše, nemamo. Imamo pad privredne aktivnosti. A ne smijemo zaboraviti da se BiH suočila i sa katastrofalnim poplavama. Pad cijene goriva će sigurno smanjiti prihode u budžetima i BiH i entiteta. Ukoliko se ne povuku neki konkretni potezi, ovo stanje će biti teško održivo.
Šta može da se krije iza ozbiljne analize Rajka Vasića o trenutnoj moći i poziciji SNSD-a i njegovog poziva Dodiku da napusti čelo te stranke?
Ono što je nakon svega sigurno jasno jeste da predsjednik RS ne namjerava da razmisli o pozivu Rajka Vasića da napusti funkciju koju trenutno ima u SNSD-u. Dodik je rekao da će se ponovo kandidovati za predsjednika najveće političke stranke u RS na kongresu ove godine. U SNSD-u pokušavaju da minimizuju Vasićevu analizu. Koji su bili motivi Rajka Vasića da napiše tu analizu? Oni bi se možda mogli pronaći u činjenici da je sklonjen sa mjesta izvršnog sekretara stranke, a i dosta dugo vremena je izolovan u stranci.
Ali, mislim da njegovi lični motivi nisu bili uzrok te analize, jer on nije od onih političara koji su se brzo obogatili vršeći tu funkciju. Sa druge strane, gotovo svi kažu da je on bio vrijedan vojnik te partije i da je zdušno radio na njenoj organizaciji. On je tu analizu objavio u javnosti vjerovatno zato što je shvatio da preko organa stranke ona neće imati nikakvog efekta. Mislim da njegova analiza neće uticati toliko na odnose unutar SNSD-a koliko neki ocjenjuju, jer nikada ni u jednoj stranci jedan kamenčić nije ništa mogao da promijeni. U vrhu SNSD-a sada vjerovatno razmišljaju kako da spriječe da se od kamena napravi brdo koje može nešto da napravi.
Kako god komentarisali reakciju i ćutanje Igora Radojičića jedno je sigurno - svi su u pravu i niko nije u pravu. Zaista, niko ne zna pravi stav i namjere Igora Radojičića. On svakim danom ćutanja može da računa na sve manju podršku svojih ljudi unutar SNSD-a, jer ni vrh SNSD-a neće sjediti skrštenih ruku i gledati kako neko radi protiv stranke.
Dodik je rekao da će Dragan Čović bolje zastupati interese srpskog naroda u Parlamentu BiH od Mladena Ivanića. Neopreznom izjavom se nedavno u unutrašnju politiku BiH umiješao i premijer Srbije. Da li je opozicija mlako reagovala na ovakve "penale"? I kakva je zapravo pozicija opozicije danas u RS?
Čini se da je opozicija više zabavljena Sarajevom nego Banjom Lukom. Njih više zanima kombinatorika na nivou BiH i raspodjela fotelja od toga kako se vodi politika u RS. Oni su očigledno zaboravili da su oni opozicija u RS i uživaju u pomisli da su na vlasti u BiH. Njihov stav je da je beskorisno komentarisati Dodikove izjave ili Vučićevo miješanje u unutrašnje stvari BiH, jer na taj način samo dosipaju benzin na tu vatru koju žele da gase. Ako je to njihov recept, onda je veoma pogrešno. Oni moraju budno da prate svaki potez vlasti, da iznose svoje stavove, da kritikuju i predlažu nešto novo. Ne kaže se zalud da je posao opozicije da dlaku cijepa na četvoro.
Od opozicije se očekivalo da bude mnogo aktivnija. Međutim, njihove aktivnosti su, ne znam zašto, splasnule poslije izbora i više nemaju onu kompaktnost koju su imali uoči istih. Ili možda nemaju ideja. U svakom slučaju, ovakva opozicija zaslužuje ovakvu vlast.
Prošlo je gotovo mjesec dana od medijskog protesta u Banjoj Luci, koji je održan nakon što su policija RS i FBiH upali u redakciju portala Klix.ba, nakon što su pretučeni novinari portala Tacno.net, nakon što je novinarima BN televizije zabranjen ulazak u Palatu predsjednika... Šta i kako dalje?
Kada se desio upad u redakciju portala Klix.ba, bio sam toliko šokiran da sam pozvao kolege da bojkotuju novogodišnji prijem kod predsjednika RS koji je bio taj dan i prijem kod predsjednice Vlade koji je bio dan poslije, jer sam smatrao da je neprimjereno da idemo da slušamo hvalospjeve o divnom i sjajnom prostoru za rad novinara, dok istovremeno policija RS, zajedno sa policijom FBiH, upada u jednu redakciju u višesatnu premetačinu ladica i privatnih stvari novinara. Iako je to bilo par sati prije prijema, iznenadio sam se odzivom.
Nakon toga smo napravili taj protetsni skup. I tada smo rekli da se to neće završiti na tome. I neće. Poslali smo naše zahtjeve svim institucijama, uskoro ćemo održati konferenciju za novinare na kojoj ćemo reći šta je od toga ispunjeno. Stvari se ne mogu riješiti preko noći i nije realno da stanje može da se promijeni nakon jednog protestnog skupa. To je trend koji moramo zadržati, a moramo iskoristiti i naše zajedništvo koje se po prvi put pokazalo na snazi. Mnogi od nas se ne slažu sa određenim uređivačkim politikama, ali to je legitimno. U BiH je uvijek prisutna borba za viši stepen medijskih sloboda. Novinarima ne treba govoriti koja su njihova prava, to treba govoriti političarima. Nadam se da će to političari shvatiti i da će im postati jasno da napadi na novinare nisu tako neprimjetni i beznačajni.
Da li su na medijskom protestu bili i novinari RTRS-a?
Nisam ih primijetio, da budem iskren. Ali, vidio sam da je u "Dnevniku", u dvadesetoj minuti, voditelj pročitao nekoliko rečenica iz našeg proglasa i da je to čitanje bilo pokriveno fotografijama sa skupa.
Vama je dva puta prijećeno smrću. Prvi put je to učinio Mile Radišić prije dvije godine, a nedavno i Oleg Prstojević, sin Dubravka Prstojevića. Oba slučaja ste prijavili nadležnim ustanovama. Šta se dešava sada sa tim slučajevima?
Ništa se ne dešava. Niti sam ja optimista. Ništa se neće desiti. Prošlo je dvije godine otkako sam prijavio Mileta Radišića da mi je prijetio smrću. Prema nezvaničnim podacima, Tužilaštvo je podiglo optužnicu i sve je na tome stalo. Čovjek koji je prijetio smrću i koji je pravosnažno osuđen na tri godine zatvora slobodno se vozi u autu od 150.000 maraka i pravi zgradu od 200 miliona maraka. Isto se desilo nakon što mi je smrću prijetio i Oleg Prstojević, sin Dubravka Prstojevića. Bio sam prije nekoliko mjeseci u sudu, tražio sam uvid u spis predmeta, za šta imam pravo, ali su mi rekli da je sudija koji je zadužen za taj slučaj baš taj dan uzeo predmet i da će neko vrijeme sigurno biti kod njega. To govori samo o tome kolika su naša prava zaista samo deklarativna i da se moć krije na drugim mjestima.
Kojim medijima u BiH Vi vjerujete?
Nijednom mediju ne treba pokloniti apsolutno povjerenje. Više vjerujem portalima, jer njih često pravi uzak krug ljudi, često oslobođen bilo kakvog političkog uticaja. Povjerenje treba poklanjati novinarima, a ne medijskim kućama. I novinari trebaju postati naš brend.
