Sjećanje na Džemu Bijedića: Imao je veliku ulogu u afirmaciji muslimana kao nacije
Izložba je otvorena u Muzeju Hercegovina Mostar - Odjel Muzej Stari Most, gdje je okupila poštovaoce lika i djela Džemala Bijedića te vratila sjećanje na dane tragedije koja je u crno zavila Mostar, BiH, ali i čitavu tadašnju Jugoslaviju.
"Izložbom je obuhvaćen dio dokumentarne građe o životu i radu Džemala Bijedića od njegove mladosti do vremena u kojem je obavljao važne državničke dužnosti", kazala je autorica Gaštan-Bešo.
Naglasila je kako je izložba sačinjena od 16 panoa na kojima su između ostalih i fotografije Džemala Bijedića s Titom, tadašnjim šefom države, ali i brojnim svjetskim državnicima.
"Ovo je dio dokumentarne građe. Tu su rodni list, upisnine na fakultet, svjedočanstva, rješenja, zapisnici, fotografije, posebno iz vremena diplomatske aktivnosti. Podsjećam da je u tom vremenu posjetio 42 države uključujući i svjetske velesile", naglasila je Gaštan-Bešo.
Ističe da je ostao zapamćen kao političar koji se posebno fokusirao na afirmaciju i razvoj Bosne i Hercegovine unutar jugoslavenske države, kao i na afirmaciju same Jugoslavije.
Profesor historije Adnan Velagić naglašava da je Džemal Bijedić bio provjereni kadar partije, čovjek koji može riješiti problem i neće odustati dok ga ne riješi. Naglašava kako je on bio čovjek koji je dolaskom na funkciju zatekao kredite i prazne kase, ali se uspio izboriti s mnogo nagomilanih problema koji su ga zatekli tada.
"Rezultati su do 1953. uistinu bili vrlo važni. Po odlasku Džemala Bijedića nastupio je poremećaj na ovom prostoru u smislu obračuna s katoličkim ili hrvatskim stanovništvom, prije svega sa Crkvom koja je bila obilježena kao neprijatelj države", govori Velagić.
No, kako naglašava, Džemal Bijedić nije ostavio takvo naslijeđe.
"To je bio povod da on 1955. ponovo dođe u Hercegovinu. Ostao je do 1958. da bi se situacija stabilizirala. Primijetio je da se surovim pristupom ne može ići. Pripremao je politički teren i to je trajalo izvjesno vrijeme, nakon čega je izvršeno mostarsko savjetovanje", kazuje Velagić.
Uloga Džemala Bijedića je, kako ističe, u svemu bila izuzetno velika.
"Najupečatljivije njegovo djelovanje bilo je u tadašnjem Saveznom i izvršnom vijeću. Zaslužio je povjerenje i ostao do smrti. To je period obilježen važnim događajima u Jugoslaviji u kojima je on učestvovao. To je prije svega donošenje Ustava iz 1974. godine. Uvažavajući činjenicu da je tada stekao zavidnu političku reputaciju, bio je prijatelj i blizak saradnik Tita, nema sumnje da su važne bile i njegove tadašnje sugestije. Jugoslavija je bila postavljena na konfederativne osnove. I to je imalo pozitivne refleksije i na Bosnu i Hercegovinu", govori Velagić. Dodaje kako su te godine obilježene teškom situacijom.
"On je zatekao kredite, praznu kasu, pa nije ni čudo što su neki prije njega odbili tu funkciju. Tito je u jednom momentu pitao zašto niko neće da se prihvati posla. Isplivalo je Džemalovo ime. Podržala ga je i Savka Dapčević-Kučan, kazavši da je on bolji izbor od Kire Gligorova. Savka je to uradila jer Kiro Gligorov nije odgovarao Hrvatima zbog svoje blizine Rankoviću", pojasnio je historičar Velagić te političke odluke.
Uloga Džemala Bijedića u Hercegovini, kako je naglasio, bila je veoma važna i zapažena, što su pamtili hrvatski kadrovi, kao i ustav 1974. godine gdje je dao podršku, što je odgovaralo CK SK Hrvatske koja je bila veoma važna. Ali je, kako naglašava, presudan bio njegov prepoznati rad i podrška Tita kao šefa države koji je donosio sve važne odluke.
Džemal Bijedić bio je jedan od najzaslužnijih što su amandmanima i reformama Ustava iz 1971. godine bh. muslimani kao nacija dobili svoj status u tadašnjoj Jugoslaviji.
Na vrhuncu političke moći, 18. januara 1977. godine, Džemal Bijedić sa suprugom Razijom i još šest članova posade poginuo je u avionskoj nesreći iznad bosanskog gradića Kreševa, u avionu koji se kretao iz Beograda za Sarajevo, pod nikada do kraja razjašnjenim okolnostima.