Sjećanje na generaciju koja je obnovila državu: Sretan Dan državnosti BiH

Kada je nakon dvodnevne sjedice 25. i 26. novembra 1943. godine usvojena Rezolucija Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), 247 delegata iz svih krajeva tada okupirane države gajili su nadu da će BiH opstati sve do danas. Ono čemu se nisu nadali jeste da će njihove ideje o državi pola vijeka kasnije biti izazvane, te da se duhovi razdora neće smiriti ni u prvim godinama 21. vijeka.

Ipak, duh antifašizma, koliko god to romantično zvučalo, stvorio je dokument u vremenu kada je optimizam bio skup proizvod, a kojeg su visoko naplaćivali domaće izdajice i sljedbenici nacizma. ZAVNOBiH iz te perspektive izgleda gotovo nestvaran i postavlja pitanje da li se takav optimizam, sačinjen u famozna tri slova "i", može proizvesti danas?

Obilježavanje godišnjice ponovnog rađanja BiH, tada u granicama zajedničke države Južnih Slavena, simbolično je podsjećanje da zajednica naizgled različitih ljudi može opstati, čak i ponovo nastati, za vrijeme i nakon najgorčijeg pesimizma.

Pesimizam je sadržan u činjenici da će polovina države 25. novembar provesti kao i svaki drugi radni dan. Da predstavnik RS-a u Predsjedništvu BiH ponovo nije bio domaćin na svečanom prijemu u zgradi Predsjedništva. Da prosječna plata godinama ne prelazi 850 KM, da namirnice poskupljuju, ali da penzije miruju (kada ne kasne). I da ponavljanje ovih riječi već 20 godina stvara kolektivni umor.

Za sada, ono što sebi možemo iskreno reći, jeste da Bosanci i Hercegovci svoj optimizam zaista mogu graditi u vrijeme kada se to od njih ne očekuje.

Jasan dokaz tačnosti ove tvrdnje jeste samo postojanje države uprkos svim šansama koje su decenijama i vijekovima bile uperene protiv nje. Na stolu političkog pokera, narod Bosne i Hercegovine na kraju uvijek dobija. Današnji datum, 25. novembar je šansa da se prisjetimo kako vlasti dolaze i prolaze, kako se zastave dižu i padaju, kako svaka nepravda ima svoj kraj.