Dvanaestog juna 1993. godine Safet Isović poveo je "vitezove" da oslobode Mijatovića Kosu da bi se ublažio pritisak na naselje heroja Sokolje i da bi se ono moglo kasnije uspješnije braniti. Vitezovi su u kratkom naletu, njih oko 120, za 20-tak minuta oslobodili ovaj prostor odakle se sijala smrt po novogradskim naseljima. Nažalost u toj bici od minobacačke granate život je izgubio Safet Isović kojeg su borci odmilja zvali Tigar sa Žuči.
Safet je poginuo u jeku oslobađanja ovog prostora, ne dočekavši vijest da je Mijatovića Kosa oslobođena. U ratnom periodu od sedam dana Druga viteška ostala je bez komandanta i zamjenika komandanta brigade.
Na tom mjestu danas su se okupile brojne delegacije, članovi porodice rahmetli Isovića, rodbina, prijatelji i saborci kako bi odali počast hrabrom heroju i njegovim saborcima i evocirali uspomene na 12. juni 1993. godine, kada su se na ovom i okolnim područjima Novog Grada vodile žestoke borbe u odbrani od agresorskih snaga.
Delegacija Općine Novi Grad Sarajevo, Općinskog vijeća Novi Grad,predstavnici boračkih organizacija, političkih partija, saborci i prijatelji položili su cvijeće na spomen-obilježje na Mijatovića Kosi i mezarju u Buča Potoku. Učenjem Fatihe prisjetili su se i odali počast Salki Muratspahiću, zamjeniku komandanta Druge viteške motorizovane brigade, koji je poginuo 28. jula 1993. godine.
Sead Čardaklija, ratni komandant drugog bataljona Druge viteške brigade ARBiH, podsjetio je da se 12. juna 1993. godine na ovoj kosi odigrala značajna bitka za odbranu Sarajeva u kojoj su borci Armije RBiH, vođeni hrabrim komandantima i komandirima izvojevali pobjedu u jednoj munjevito izvedenoj, a hrabro osmišljenoj akciji.
Na mjestu pogibije Safeta Isovića bili su i članovi njegove porodice. Mirsada Isović, Safetova supruga ispričala je da je sedam godina zajedničkog života sa suprugom, prekinuto na dan Safetove pogibije, 12. juna 1993. godine, kada je ostala sa dvoje male djece.
"Adi je imao četiri i po godine, a Anja tri godine. U momentu šoka i totalne izgubljenosti, ipak, uspjela sam nastaviti dalje. Prioritet su mi bila djeca i nikada nisam posustajala i danas čuvamo uspomenu na Safeta. Kako vrijeme prolazi, njegov nedostatak je sve veći. Ponosni smo na njega kakav je bio i nikada nećemo dozvoliti da se njegova zasluga zaboravi. Svi zajedno moramo čuvati sjećanje na sve one koji su dali svoje živote za slobodu u kojoj danas živimo. To je naša historija. Mi to ne smijemo zaboraviti. Ako zaboravimo, kao da smo zaboravili i pogazili sami sebe", kazala je Mirsada.
Kolaps na tuzlanskim cestama: Automobili sletjeli u kanal, na magistralama popriječeni kamioni
