Školovanje na etničkom principu: Zašto je projekat "dvije škole pod jednim krovom" bio genijalna ideja
Obrazovne institucije u FBiH, koje funkcionišu kao "dvije škole pod jednim krovom" vjerovatno je jedinstven primjer u Evropi diskriminacije, segregacije i podjele učenika po etničkoj pripadnosti. Takav sistem osudili su brojni domaći i strani politički zvaničnici, nevladine organizacije, kao i kantonalni i federalni sudovi.
Međutim, određenim političkim strukturama vjerovatno odgovara takvo stanje, zbog čega i danas imamo fenomen "dvije škole pod jednim krovom". Najveći broj takvih obrazovnih ustanova je na području Hercegovačko-neretvanskog kantona, Srednjobosanskog i Zeničko-dobojskog kantona.
"Glavni ciljevi projekta 'dvije škole pod jednim krovom' nažalost nisu sprovedene. Zamisao je bila da se učenici, ali i nastavnici zbliže na taj način, ali nekome očito nije odgovaralo da to uspije", ističe Rizvanbegović.
Ipak, mnogi kada govore o pojmu "dvije škole pod jednim krovom", zanemaruju činjenicu da je to bio projekat međunarodne zajednice, koji je imao za cilj da napravi korak ka zbližavanju, u ratu zaraćenih strana. Profesor Rizvanbegović naglašava da je ideja bila plemenita, jer se zbližavanjem učenika 'pod jedan krov', moglo očekivati postepeno ujedinjenje škola.
"Kada bih danas bio ministar, i kada bih imao priliku ja bih Univerzitet Džemal Bijedić i Sveučilište u Mostaru stavio pod jedan krov. Jer, zar nije bolje da su pod jednim krovom nego razdvojeni i to zbog nacionalne ili vjerske pripadnosti", kazao je Rizvanbegović.
Neposredno poslije rata kantonalni Prosvjetno-pedagoški zavodi formirali su nekoliko timova, u kojima je više od 100 profesora radilo na izradi zajedničke jezgre nastavnih planova i programa.
"To su mješoviti timovi koji su radili zajedničke jezgre programa, i to je bilo 1997. i 1998. godine. Nažalost, ministri koji su došli poslije mene ništa nisu učinili da se od dvije škole pod jednim krovom napravi jedinstven program. Jer, danas je pogubnije što imamo jednu školu pod jednim krovom ali koja radi po dva odvojena nastavna programa. Čak u školama koje su 'ujedinjene', spojena je administracija ali su planovi i programi ostali odvojeni", objašnjava Rizvanbegović.
Iako je prošlo 20 godina od uspostavljanja sistema "dvije škole pod jednim krovom", i ako znamo da postoji presuda Vrhovnog suda FBiH da takva praksa mora biti prekinuta, ništa konkretno nije urađeno da se to promijeni. Generacije djece završile su svoje školovanje u institucijama koje su bazirane na etničkom principu.
"Dvije škole pod jednim krovom bio je ogroman korak, koji su podržali Ujedinjene nacije, američka ambasada u BiH i OSCE. To bio veliki korak naprijed i dobra zamisao u periodu poslije rata, a oni kojima to nije odgovaralo su srušili istinsku ideju pokušaja ujedinjenja. Iz zajedničkog može nešto biti, a iz odvojenog apsolutno nema šanse. Ideja je bila približiti djecu i sastaviti ih u jedno dvorište, u jednu smjenu. Čak je određen i rok od godinu dana da se urade zajednički nastavni planovi i programi. Svjetska banka je finansirala izradu 14 zajedničkih udžbenika, koji su odštamnai, ali hrvatski političari to tada nisu prihvatili, što je vodilo i propadanju projekta 'dvije škole pod jednim krovom'. To nije bila jednostavna priča", zaključuje profesor Rizvanbegović.
Od ideje koja je postepeno trebala rušiti predrasude među učenicima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, nastale su dublje podjele i razdvajanja, na čemu su mnogi ubirali političke poene i zbog čega je BiH jedinstven primjer segregacije.
Marija Šerifović napala takmičara Zvezda Granda: Ubila bih se da moj sin ode to raditi
