Slijepim osobama je jeftinije da same kupe bijeli štap nego da im ga država da "besplatno"
Poslijeratni period u Bosni i Hercegovini sa sobom je donio i nejednakost u ostvarivanju prava na pomagala kod invalidnih osoba, a u posebno teškom stanju su slijepi i slabovidni građani.
Pripadnici te kategorije društva u pomagalima vide kompenzaciju za izgubljeni ili oštećeni vid, a prilično kompleksne procedure kojima se ostvaruje pravo na njihovo dobijanje dodatno im otežavaju život.
"Slijepe osobe u Tuzlanskom kantonu posredstvom Zavoda zdravstvenog osiguranja imaju pravo na dobijanje bijelog štapa, kao i dio novčanih sredstava za kupovinu govornog tlakomjera. Međutim, da bi ostvarili pravo na bijeli štap moraju proći kroz proceduru, koja je posebno komplicirana za građane iz općina i gradova koji nemaju zaposlene oftamologe u domovima zdravlja. To praktično podrazumijeva najmanje dva dolaska u Univerzitetski klinički centar u Tuzli. Samim dolascima, kada se obračunaju troškovi, oni mogu samostalno kupiti pomagalo za taj novac", kaže za Klix.ba Tifa Tučić, izvršna direktorica Udruženja građana oštećenog vida u Tuzli.
Mustafa Husić iz Gračanice pripada kategoriji slijepih osoba u Bosni i Hercegovini, a njegovo svakodnevno kretanje omogućava mu bijeli štap. Ovo pomagalo nije dostupno u prodaji u BiH te se nabavlja u Hrvatskoj i Srbiji, cijena iznosi okvirno 39 eura, a kako nam kaže jednostavnije mu ga je kupiti za svoj novac nego dva puta ići u tuzlanski UKC po izdavanje potvrde za besplatno dobijanje.
"Da bih sa svojim asistentom došao iz Gračanice u Tuzlu dva puta, a kako bih dobio potvrdu za nabavku bijelog štapa, treba mi 100 KM. Međutim, ja štap u slobodnoj prodaji dobijam za 39 eura. Upravo zbog toga je potpuno nelogično plaćanje prijevoza za dobijanje potvrde koja me na kraju košta skuplje", navodi Husić.
U ovome trenutku slijepe i slabovidne osobe u Federaciji BiH nemaju jednaka prava. Upravo zbog toga je pokrenut projekat kojim se želi postići ostvarivanje jednakih prava na pomagala za sve slijepe osobe u tom bh. entitetu.
"U narednom periodu slijepe i slabovidne osobe će na zajedničkim skupovima imati mogućnost navođenja prioritetnih pomagala, kao i predlaganja rješenja za njihovu nabavku. Federalni zavod zdravstvenog osiguranja bi trebao regulirati ovo pitanje, a na osnovu odluke Vlade FBiH i Parlamenta FBiH, čime bi sve slijepe osobe u Federaciji BiH imale ista prava na pomagala. Naime, ono što ima osoba u Tuzlanskom kantonu, mora imati i ona u Unsko-sanskom, Hercegovačko-neretvanskom te ostalim kantonima", dodaje Tučić.
Bijeli štap predstavlja osnovu za svakodnevno funkcioniranje slijepih osoba, a veoma značajnim se smatraju i čitači ekrana za kompjutere, Brajeve mašine i elektroničke bilježnice, ali ti uređaji još uvijek nisu potpuno zastupljeni u svim dijelovima naše zemlje.
Prema posljednjim javno dostupnim informacijama, u našoj zemlji živi više od pet hiljada slijepih i slabovidnih osoba, a napredak u njihovom potpunom i ravnopravnom uključivanju u društvenu zajednicu je slab.
U savremenom dobu skoro pa da je nezamisliv život bez upotrebe bankomata, ali oni kao takvi nisu prilagođeni za slijepe osobe i to je samo jedan od primjera koje navodi Tučić.
"Postoji mnogo prepreka koje zadiru u skoro sva područja i otežavaju funkcioniranje slijepim osobama. Pristup javnim institucijama nama je uglavnom otežan jer jedan od primjera je popunjavanje zahtjeva što slijepa osoba sama ne može uraditi. Također, u zgradi u kojoj živim često mi bude onemogućen izlaz zbog nepropisno parkiranog automobila, što pokazuje da je svijest stanara, odnosno mojih komšija prilično niska", nastavlja Tučić.
Pitanja slijepih osoba su najčešće na margini interesovanja, koncept društva nije korektan prema osobama s invaliditetom i ne slijedi standarde koji važe u Evropskoj uniji i našem okruženju.
"Svakome se može dogoditi da sutra ostane bez vida, usljed bolesti i slično. To se dešava u svim društvenim slojevima te je potrebno da i dalje radimo na svijesti građana o našem prisustvu i doprinosu društvu kojeg pružamo", zaključila je Tučić.
