Slučaj "Kovačević": Šta su u Strazburu govorili predstavnici BiH, Hrvatske i OHR-a?
Pored Kovačevića, obratili su se još tri grupe, i to Monika Mijić kao predstavnica Bosne i Hercegovine, te Štefica Stažnik, kao predstavnica Hrvatske, te Timothy Otty kao predstavnik OHR-a. Hrvatska i OHR su se obratili kao treća strana, na vlastiti zahtjev.
Poslije aplikanta Kovačevića, sudu se obratila Mijić, čije obraćanje je imalo nekoliko ključnih tačaka. Na samom početku, Mijić je kao problematično istakla objavljivanje odluke u bh. medijima prije nego što je ona formalno objavljena.
Argumenti BiH većinom vezani za prijašnje izjašnjavanje Kovačevića
Nakon toga, glavni argument kojeg je predstavila Mijić bila je činjenica da se Slaven Kovačević u prošlosti izjašnjavao kao Hrvat, prilikom izbora u Gradsko vijeće Grada Sarajeva, navodeći da je "netačan" navod iz Kovačeviće aplikacije da se on ne izjašnjava kao jedan od konstitutivnih naroda u BiH.
Ovdje treba istaći, ipak, da je Mijić u svojoj daljoj argumentaciji navela da građani BiH "mogu mijenjati svoje etničko izjašnjavanje", osim u slučaju da obnašaju funkciju na koju su imenovani ili izabrani kao dio tog konstitutivnog naroda. I ta zabrana, što je navela agentica BiH pred ESLjP, traje samo jedan izborni ciklus.
Također, Mijić je kao dio svog izlaganja navela i da je Kovačević govorio visokom predstavniku u Bosni i Hercegovini Christianu Schmidtu da je "simpatizer nacista".
Istakla je da je Kovačević "u boljoj poziciji" kao građanin Federacije BiH jer "može glasati za jednog od dva kandidata" za Predsjedništvo BiH, za razliku od građana RS koji imaju "samo jednog", kao i da je "u prednosti" zbog toga što FBiH ima 10 delegata u Domu naroda PS BiH, a RS "samo" pet.
Što se tiče konkretnih pravnih argumenata, Mijić je istakla da je Kovačević trebao prvo poslati apelaciju Ustavnom sudu BiH, a tek po presudi ovog suda proslijediti apelaciju dalje u Strazbur.
Stažnik pogrešno Hrvatsku nazvala "garantom" Dejtonskog mirovnog sporazuma
Nakon Mijić, govorila je predstavnica Hrvatske Stažnik, koja je na samom početku rekla da je, između ostalog, ova zemlja "garant" Dejtonskog mirovnog sporazuma. Treba reći da to nije tačna informacija, jer je Hrvatska potpisnica, a ne garant ovog sporazuma.
Ovdje vrijedi podsjetiti na činjenicu da se riječ "garant" ne pojavljuje u Dejtonskom mirovnom sporazumu. Postoje "potpisnice", odnosno Republika BiH, FR Jugoslavija i Republika Hrvatska, te "svjedoci", odnosno SAD, Ruska Federacija, Francuska, Njemačka, Velika Britanija, te Evropska unija i Ujedinjene nacije.
Dalje, Stažnik je rekla da bi potvrda ove presude dovela do "političke nestabilnosti" unutar Bosne i Hercegovine, odnosno do "borbe tri različite vizije" za budućnost naše zemlje.
Tu je navela Demokratsku frontu kao predvodnika vizije "unitarističke BiH bez konstitutivnih naroda", te posebno izdvojila Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH. Druge dvije vizije opisala je kao "separatističku" koju podržavaju političari iz RS-a, te viziju o "tri izborne jedinice", bez da navodi koje stranke i/ili političari bi bili predvodnici ove ideje.
Navela je da rješenje političkih problema u BiH mora doći "iznutra, bez vanjskog pritiska", te da mora biti "kompromisa."
Također, Stažnik je argumentirala da "brojne članice Vijeća Evrope imaju sličan sistem dijeljenja političke moći", navodeći primjere Belgije, Švicarske, Velike Britanije i Italije.
Za kraj svog izlaganja, Stažnik je navela da ne bi trebao "strani sud" donositi odluke "koje mogu imati ozbiljne posljedice" po situaciju u Bosni i Hercegovini.
Schmidtov advokat najviše o "potencijalnoj nestabilnosti" u BiH
Na kraju, obratio se i advokat Otty, kao predstavnik OHR-a. Rekao je, predstavljajući viđenje Christiana Schmidta na ovaj slučaj, da BiH ima "unikatnu historiju" koja je "osjetljiva", te da se to "reflektuje na izborni sistem" u našoj zemlji.
Dalje je rekao kako je politička situacija u BiH danas "možda i najviše krhka" u prethodnih par godina, a puno više nego u vremenu prijašnjih presuda.
Treći argument Schmidt, putem Ottyja, bazira na činjenici da je Kovačević direktno došao pred sud u Strazburu, bez da je poslao apelaciju Ustavnom sudu BiH.
Vrijedi istaći da je Kovačević, u svojoj apelaciji, naveo da je Ustavni sud "preskočio" zbog prijašnjih presuda u slučajevima "Zornić", "Sejdić-Finci" i drugima, gdje je US BiH donio odluke koje sugerišu da bi Kovačevića apelacija također dobila negativan odgovor.
Otty je dalje naveo da sud "mora razmotriti" činjenicu da je ovakav izborni sistem u BiH "dio Dejtonskog sporazuma koji je donio mir", te je rekao da su moguće "nestabilnosti" ako se ova presuda potvrdi.
Treba dodati, u kontekstu ovog argumenta, da su brojni mediji povezani s HDZ-om u BiH imali sličnu argumentaciju, kada su govorili o presudi u slučaju "Kovačević."
Dok, prema riječima Ottyja, Schmidt prepoznaje da je "potrebno napraviti promjene" u ovom kontekstu, u isto vrijeme smatra da bi potvrda presude "dovela u pitanje mogućnost napretka" u promjeni sistema, odnosno u smislu "poništavanja trenutnog sistema bez adekvatne zamjene."
Otty je zatim ponovio da je "sadašnja politička situacija u BiH najviše krhka u posljednjih nekoliko godina", a posebno u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu.
Kada možemo očekivati konačnu odluku?
Slaven Kovačević se, podsjetimo, ranije žalio Evropskom sudu za ljudska prava da mu je kao stanovniku Bosne i Hercegovine, koji živi u Sarajevu, povrijeđeno aktivno biračko pravo na način da ne može glasati za sve kandidate za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i da ne može nikako glasati za kandidate za Dom naroda Bosne i Hercegovine.
Evropski sud za ljudska prava, presudom u augustu 2023. godine, odlučio u korist aplikanta, navodeći da trenutni politički sistem, koji preferira etničku pripadnost ugrožava demokratiju, te da bi Bosna i Hercegovina trebala preći sa sistema etničkog predstavljanja na sistem građanskog političkog predstavljanja.
U tom smislu, prilikom korištenja aktivnog biračkog prava, bilo čija etnička pripadnost kao glasača ne može se i ne smije koristiti, jer se time direktno podriva demokratija.
Konačna odluka bit će donesena u narednih nekoliko mjeseci, iako se to ne može reći sa sigurnošću. Prema dosadašnjoj praksi, može se reći da će presuda stići tokom proljeća 2025. godine.