Služba za zbrinjavanje djece u stanju potrebe: Djeci sa ulice dajemo osjećaj vrijednosti
Svima njima pruženo je ono što kod kuće mnogi ne mogu dobiti - osjećaj vrijednosti.
Ismira Hadžić, šefica Službe kazala je za Klix.ba da njihov cilj jeste skloniti djecu sa ulice i naučiti ih koliko vrijede te da mogu privređivati sami za sebe, svojim radom.
"Jedan sat kod nas znači jedan sat manje na ulici. To je veoma važno", kazala nam je Hadžić.
Djeca dovode djecu
Služba za zbrinjavanje djece u stanju potrebe ustanova je koja stoji između roditelja djece na ulici, ali i drugih institucija koje se bave zbrinjavanjem djece.
Kako za Klix.ba kaže Hadžić, u ovom centru se vrši poludnevno i cjelodnevno zbrinjavanje djece, a kako bi djeca mogla zadovoljiti svoje osnovne potrebe i to one prehrambene, higijenske i medicinske usluge te pomoć u školskim aktivnostima, kao i psihosocijalna pomoć. Radno okupacione aktivnosti u vidu muzičkih ili pak kreativnih radionica, razgovori ili druženja sa svakim pojedinačnim djetetom daju odličan rezultat.
Naime, od početka ove godine u ovoj ustanovi cjelodnevno boravi troje maloljetnika od kojih su dvoje žrtve nasilja u porodici. Tokom prošle godine na poludnevni boravak u 2014. godini odazvalo se 178 djece.
U najvećem broju slučajeva, čak 94 posto, korisnici centra su djeca romske nacionalnosti. Veliki broj njih bivaju izloženi prisilnom radu, odnosno prosjačenju, a u ovu službu dolaze po rješenju nadležne socijalne službe, a nekada djeca dovode drugu djecu. Oni koji vrijeme provode ovdje, ne vraćaju se na ulice.
"Djeca vole boraviti ovdje, dajemo im pažnju i usluge koje im trebaju. Tako, nekada jedni dovode druge", kazala nam je Ismira.
Da je to istina potvrđuje i priča jednog od štićenika službe koji je na poludnevnom boravku u ovoj ustanovi. Sedamnaestogodišnjak upravo ovih dana polaže peti razred osnovne škole. Uz podršku službe već je položio prva četiri razreda, a odlučan je u tome da završi školovanje.
"On je izuzetno vrijedan mladić, želi završiti školu i mi mu pomažemo u tome. Ponosni smo na njega", kazala je Hadžić.
Prioritet Službe je uvijek vraćanje djece u sistem redovnog školovanja, a tamo gdje to nije omoguće osigurava se mogućnost vanrednog završavanje škole.
Kad otac proda kćerke
No, u ovoj ustanovi se mnogo češće bilježe veoma tužne priče. Neke od njih su i priče one djece koja su prisiljena na prosjačenje, ali i koja su žrtve trgovine ljudima ili pak nasilja u porodici.
No, i te priče se dobro završe. Barem po djecu koja su zapravo najveće žrtve i ispaštaju zbog stvari za koje nisu kriva. Upravo to je bio slučaj dviju djevojčica, bioloških sestara od osam i devet godina. U Službu su došle zahvaljujući nagovoru mobilnog tima Kantonalnog centra za socijalni rad koji ih je zatekao kako prose na veoma prometnim ulicama Sarajeva.
Po dolasku u centar počelo se odmotavati klupko njihove tužne priče. One zapravo nisu postojale, saznali su radnici službe. Naime, njihovo rođenje nikada nije evidentirano, niti prijavljeno, a nosile su imena svojih baka. Otac ih je svakodnevno prisiljavao na prosjačenje na najprometnijim ulicama. Jednu od njih je čak i prodao. No, nesretna djevojčica se vratila ocu. Za kaznu je zajedno sa svojom sestrom ponovo istjerana na ulicu.
Slučaj je odmah prijavljen nadležnim ogranima koji su potom poduzeli sve mjere na zaštiti djevojčica. Nakon kratkotrajnog boravka u ovoj ustanovi izuzete su iz porodice i predate trećoj ustanovi. No, kao da to nije bilo dovoljno, istu sudbinu je doživjela i njihova mlađa sestra od samo četiri godine.
"Na sreću, policija je reagovala te je i treće dijete spašeno i smješteno u nadležnu ustanovu", priča nam Hadžić.
Djeca sklonjena sa ulice
Kako ističe, od takvih roditelja djeca se moraju oduzeti jer povratak u takvu porodicu nikako nije dobar za njih. U drugim slučajevima, pak, bilježi se uspješan povratak roditeljima.
"Za svako dijete je najbolje da bude sa svojim roditeljima ako to minimum uvjeta dozvoljava. No, kod ovakvih slučajeva oduzimanje djece je najbolja stvar koja se može uraditi", kaže nam Hadžić.
Cilj Službe za zbrinjavanje djece u stanju potrebe jeste skloniti djecu sa ulice i naučiti ih koliko vrijede.
"Tužno je kada čujete da dijete kaže da ono ne 'radi' više na toj raskrsnici. Dakle ono sebe već vidi kao radnika kada bi se trebao igrati i ići u školu", kaže nam Hadžić.
Upravo u suzbijanju prosjačenja ova Služba je itekako uspješna, pa tako, prema riječima Ismire Hadžić, stalni korisnici ove ustanove, od 15 do 20 njih, više uopće ne prose.
Rakitić presadio kosu, turski hirurg mu vratio sjaj i gustoću iz mladih dana
