Snažne poruke uz bolna sjećanja poslane sa mjesta gdje su silovane žene i djevojke u Foči
Obilaskom dva najveća logora u kojima su silovane muslimanke u Foči, članovi Udruženja žrtava rata Foča 92-95 odlučili su na ovaj dan skrenuti pažnju na važnost borbe protiv seksualnog nasilja u ratu po kojem je Foča prepoznatljiva u svjetskim okvirima.
Mirnom šetnjom od hale Partizan do glavnog trga u Foči i sa transparentima skrenuli su pažnju na činjenicu da su u ovom gradu silovali i zlostavljali žene, držeći ih u zatočenistvu. Šetnji u Foči pridružio se i dio članica Udruženja "Žene u crnom" i to iz Crne Gore koje su stigle u Foču kako bi bile podrška žrtvama zlostavljanja.
Žene u Crnom iz Beograde, kako nezvanično saznajemo zaustavljene su na graničnom prijelazu kod Višegrada, sa srbijanske strane granice te radi navodnog "pravnog propusta" nije im dozvoljen ulazak u BiH.
Halida Uzunović, predsjednica Udruženja žrtava rata Foča 92-95 kaže da se u Foči 1992. godine desilo ono najstrašnije što ljudski um ne može zamisliti.
Silovane i prodavane za 20 maraka
"Scenario isti svugdje, ne samo ovdje nego svugdje, grad je okupiran, dolazile su vojske, domaći četnici sa poleđinom formacija iz Srbije i Crne Gore, dolazili su sa spiskovima. Partizan je jedna od lokacija u koju su dovodili žene sa cijele općine, prebacivali su ih, svi su bili uvezani, odvodili su neke žene u Karamnovu kuću koja je na drugom mjestu po broju zločina, Partizan je prvi. Odvodili su ih i u privatne stanove, kuće, gdje im je odgovaralo, mogli su da rade šta hoće, da prodaju za kolko hoće, naše žene su prodavane za 20 do 200 maraka", ispričala je Halida Uzunović.
Među ženama koje su danas obišle stratišta je i Zehra Murguz sa Tjentišta, žrtva zločina.
"Preživjela sam svašta, ovo mjesto Partizan je jedno mjesto gdje je izvršen genocid nad ženama, djevojčicama, djevojkama. Silovane su majke na oči kćerki, a kćerke na oči majki. Kad bi ovi zidovi znali pričati pisala bi se duga historija. Vidite ove kuće okolo, svaka kuća je bila mjesto zlostavljanja žena koje nisu pravoslavne nacionalnosti, samo nas je djelilo to što nismo pravoslavne. Posebno pamtim što sam do tog dana mislila da su nam komšije istinske, da bi nam pomogli, ali to su bili zločinci. Uspjela sam osuditi ratnog zločinca koji je pobio moju cijelu porodicu, izvršio zlostavljanje nada mnom, da danas nosi ime i prezime ratni zločinac, umjesto da bude častan čovjek. I nerođeno dijete treba da zna šta se dešavalo na ovim prostorima. Ja danas ljude ne djelim na katolike, pravoslavce, djelim ih na dobre i zle", kaže Zehra,
"Mi smo se danas okupili da odamo počast nevinim žrtvama, ženama i djevojčicama koje su bile žrtve seksualnog nasilja i silovanja tokom rata. Ono što je važno je činjenica da tu prošlost ne možemo promjeniti, ne možemo je uljepšati, moramo živjeti sa njom, ali moramo živjeti prevashodno sa istinom o toj prošlosti, govoriti o njoj, ne zbog osvete nego zbog budućnosti koja je pred nama. Budućnost pred nama mora biti građena na bazi povjerenja, međusobnog uvažavanja i graditi mostove i sa drugim žrtvama silovanja iz drugih etničkih grupacija jer samo na povjerenju i istini možemo graditi bolju budućnost da se ove stvari ne bi nikada i više nigdje ponovile", poručila je ovom prilikom Melika Mahmutbegović, potpredsjednica FBiH Melika Mahmutbegović
Graditi mostove sa drugim žrtvama
Podsjetimo da je Generalna skupstina UN-a jos 2015. godine, 19.juni odredila kao Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu, a danas je ovim povodom u Foči boravila i rezidentna predstavnica UN-a i koordinatorica UNDP-a u BiH Sezen Sinanoglu. Zajedno sa potpredsjednicom Federacije BIH Melikom Mahmutbegović, ministricom za ljudska prava i izbjeglice u BIH Semihom Borovac te Izetom Spahićem, predsjednikom SO Foča, ona je položila cvijeće na mjesta stradanja i silovanja žena u Foči.
Semiha Borovac, ministrica za ljudska prava i izbjeglice u BIH, ističe da je važno biti podrška žrtvama silovanja te im obezbjediti adekvatnu zaštitu, ali i tretman dostojan čovjeka.
"Teško je danas biti ovdje i u Miljevini i u Foči, to je potresan trenutak za sve nas koji smo ovdje i mislim da smo ipak bez obzira na osjećanja i na to kako se svi osjećamo dužni da na ovaj dan stanemo zajedno sa žrtvama nasilja u njihovu odbranu i njihovu podršku. Šta je država BIH do sada uradila ne možemo se pohvaliti, ali možemo reći da stvarno posljednjih deset godina postoje pokušaji donošenja Zakona o žrtvama torture na državnom nivou međutim bezuspješno u ovom mandatu Vijeća ministara, lično sam pokušala da takav zakon predložim međutim sa tim prijedlogom nismo uspjeli doći čak ni do Vijeća ministara. Ono što se može reći jeste da se ulaže u nevladin sektor koji na neki način pomaže direktno ženama žrtvama seksualnog nasilja i mi znamo da se sva ta pomoć ne može sistematski riješiti bez odgovarajućeg zakonskog propisa i istrajat ćemo na tome da predlažemo taj zakon", ističe Boravac.
Dodaje da je to i obaveza prema evropskim standardima i konvenciji o pravima žrtava nasilja
"Mi smo danas ovdje i da skrenemo pažnju onima koji su prije svega činili zločine da čuju naš glas, da vide da nije prestala borba na planu njihovog kažnjavanja i stalne opomene da se nešto slično nikome i nikada ne desi kao i to da skrenemo pažnju vlastima da moraju da se bore i stvaraju uslove da se zločini ne ponavljaju. Tu smo i da kažemo žrtvama da smo s njima, da nisu ostavljeni sami, ali potrebno je da njihova prava zažive i počnu se primjenjivati. Možemo to činiti da im obezbjedimo odgovarajuće psihosocijalne tretmane koji su njima itekako potrebni, moramo se staviti u ulogu žrtve, silovane žene, djevojčice i postaviti sebi pitanje kako bi se osjećali da se tako nešto nama ili našem nekome desi. Teško je razumjeti, ali moramo shvatiti da je njima potrebna pomoć, stvaranje uslova za njihov bolji život. Želim odavde poslati jasnu poruku da borba protiv ovakvog nasilja, silovanja jeste borba koja pokazuje da na ovim prostorima počinje da se drugačije razmišlja. Proces pomirenja u BIH još traje i borba za prava silovanih žena, zlostavljanih je dio tog procesa. Voljela bih da su se ovim ženama pridružili mještani Miljevine i Foče, da ukažemo zajedno da priznanje zločina i onog što se radilo u BIH treba da bude dio zajedničkog života", ističe Borovac.
