U Sarajevu 101 centimetar snijega, u Mostaru 52, Zenici 38, Tuzli 32, a u Neumu 12 centimetara. Bila su to mjerenja u zoru 4. februara 2012. godine kada je snijeg prekrio veći dio države, a funkcionisanje gradova i mjesta te subote u potpunosti je zaustavljeno.
Snijeg je padao cijelu noć, a građani su ujutro mogli samo posmatrati novonastali haos i pokušati otkopati svoj auto. Na pokušaju bi uglavnom i ostalo, a bolje nisu prošla ni vozila gradskih prevoznika koja su uglavnom ostala u garažama.
Ceste su postale pješačke zone, a ukoliko se na posao moralo ići sporednim ulicama, pješaci su ispred sebe imali puno posla – probiti se kroz snijeg koji će naša zemlja dugo pamtiti.
Oni autobusi koji su ipak krenuli tog jutra ubrzo su naišli na probleme, a neki od njih su zavejani snijegom i manjim lavinama, pogotovo u ruralnim dijelovima zemlje. Gradske linije su tek 5. i 6. februara počele da oživljavaju, ali i tada u ograničenim kapacitetima.
Organizovane su radne akcije čišćenja kvartova i ulica, a humanitarne organizacije su na sve načine pokušavale dostaviti hranu u najodsječenije predjele zemlje. S druge strane, najmlađi stanovnici Bosne i Hercegovine vrijeme bez nastave iskoristili su u zimskim radostima najvišeg nivoa.
Problemi su trajali desetak dana prije nego se sve ponovo vratilo u normalni tok, a meteorolozi su već tada predvidjeli da se tolika količina snježnih padavina u kratkom roku neće još dugo ponoviti.
Erko Jun ostvario dječačke snove u Dubaiju: "Od pokvarenih bicikala do Rolls-Roycea"
