Ratne 1994.
34

Snimali su reportažu o djeci žrtvama rata u Mostaru pa stradali od granate

G. Š.
Foto: G. Š./Klix.ba
Foto: G. Š./Klix.ba
Za italijanske novinare RAI-ja Trst Darija D’Angela, Marca Luchetta i Alessandra Ota, koji su 1994. godine poginuli obavljajući novinarske zadatke u BiH, danas je održana godišnja komemoracija.

Oni su u gradu na Neretvi snimali reportažu o djeci žrtvama rata u Bosni i Hercegovini. Ubijeni su u dvorištu stambenog kvarta u Fejićevoj ulici u eksploziji granate ispaljene s položaja Hrvatskog vijeća obrane (HVO) 28. januara 1994. godine.

Foto: G. Š./Klix.ba
Foto: G. Š./Klix.ba

U cilju prisjećanja na žrtvu tri reportera koja su, formirajući vlastitim tijelima štit od gelera, samim čudom spasili život intervjuiranom dječaku, italijanski ambasador u BiH Nicola Minasi je zajedno s predstavnicima gradskih vlasti u Mostaru položio vijenac pored memorijalne ploče postavljene na mjestu njihovog stradanja, u ulici Braće Fejića 82a.

Foto: G. Š./Klix.ba
Foto: G. Š./Klix.ba

"Obilježavamo godišnjicu pogibije italijanskih novinara, ali želimo odati počast i svim nevinim žrtvama rata. I ove godine kada je 25. godišnjica genocida u Srebrenici i Dejtonskog sporazuma moramo odati počast svim nevinim žrtvama bez obzira na njihove strane'', kazao je italijanski ambasador u Mostaru.

Da bi se zajedno išlo putem Evropske unije, kako je naglasio, važno je u svim slučajevima naći istinu i u isto vrijeme moramo odati počast svim nevinim žrtvama.

''Istina je uvijek potrebna i bez obzira na sudski i zakonski postupak koji je potreban u svakom slučaju zločina, moramo se također sjetiti žrtava'', kazao je ambasador Minasi.

Naglasio je kako je porodicama novinara poginulih u Mostaru važno da se ponovi poruka njihovog posla, a to je da se morao zaštititi mir.

Ovo meditativno okupljanje bilo je i prilika za promišljanje važnosti slobode informiranja i opasnosti s kojima se novinari moraju suočavati u obavljanju svojih zadataka i u doba mira.

Foto: G. Š./Klix.ba
Foto: G. Š./Klix.ba

Predsjednica kuće otvorenog srca Sadeta Sefić, koja od 2007. godine dočekuje i ispraća studente i srednjoškolce iz cijele Italije, kaže da je spomen-obilježje poginulim italijanskim reporterima posjetilo hiljade mladih čuvajući sjećanja na njihovu veličinu i herojski čin o kojem se priča i danas.

Spomen-ploču, kako je naglasila, na mjestu tragičnog događaja postavili su ljudi koji nisu znali hoće li ostati živi, ali su htjeli da ostave neki trag i kad se rat završi da se zna šta se desilo.