Dokumentarni film je posvećen žrtvama masakra ispaljene granate s planine Ozren pod komandom Vojske Republike Srpske (VRS) 25. maja 1995. godine.
Tog dana na Tuzlanskoj kapiji ubijena je 71, a ranjeno više od 140 osoba prosječne dobi od 23 godine.
Memorijalni centar Srebrenica i Centar za postkonfliktna istraživanja 24. maja u Potočarima organizuju program povodom obilježavanja 27. godišnjice masakra nad tuzlanskom mladošću - jedan od najtežih zločina nad civilima u Tuzli.
Predsjednica Centra za postkonfliktna istraživanja Velma Šarić ističe da je porazna činjenica da 27 godina nakon masakra nad tuzlanskom mladošću roditelji ubijene djece još čekaju na pravdu.
"S engleskom producentskom kućom PINCH Media producirali smo film "Kapija '95" za Memorijalni Centar Srebrenica, s kojima zajedno razvijamo sveobuhvatnu strategiju jačanja sjećanja na genocid i ratne zločine širom Bosne i Hercegovine ", kazala je Šarić.
Direktor Memorijalnog Centra Srebrenica Emir Suljagić smatra da su dokumentovanje genocida i drugih zločina, te stalno podsjećanje na razmjere i sistematsko činjenje zločina pod komandom politike i vojske Republike Srpske jedini načini da se spriječi negiranje i manipulacija činjenicama.
Suljagić je zahvalio Centru za postkonfliktna istraživanja i PINCH Media na produkciji filma "Kapija '95", ali i roditeljima ubijene djece i preživjelim iz Tuzle što su i nakon 27 godina nepravde bili spremni da podijele svoja bolna iskustva i ne odustaju u borbi za pravdu i istinu.
"U filmu 'Kapija '95' govori majka iz Srebrenice, Bahra Hasanović, kojoj je jedno dijete ubijeno 1992. godine u Srebrenici, a drugo na Tuzlanskoj Kapiji ", navodi Suljagić, dodavši da to govori o povezanosti i sistematičnosti činjenja genocida i zločina.
Među ubijenim je i trogodišnji dječak Sandro Kalesić, kojeg je geler pogodio direktno u srce dok je bio u očevom naručju.
"Odjednom je odjeknula strahovita eksplozija. Sve oko nas je bilo u prašini. Stravična slika. Pogledao sam prema Sandru. Samo se rukom držao za uho i jecao. Mislio sam da je to od straha. Vjerovatno nije ni osjetio da je pogođen. Zgrabio sam ga i pošao prema zgradi u susjedstvu plašeći se nove granate. Stavio sam ga na grudi i tek tada sam osjetio da kroz majicu probija krv. Mislim da je umro kada smo prolazili bolničke kapije. Liječnici su pokušali s reanimiranjem. Uzaludno", kazao je Dino Kalesić, otac ubijenog Sandra.
Za zločin nad tuzlanskom mladošću u Sudu Bosne i Hercegovine jedini osuđeni je Novak Đukić, komandant taktičke grupe "Ozren" Vojske Republike Srpske na 20 godina zatvora. U februaru 2014. godine pušten je s izdržavanja kazne zbog primjene blažeg zakona, što je iskoristio da pobjegne u Srbiju. Za Đukićem je raspisana Interpolova potjernica, a Bosna i Hercegovina je zatražila da Srbija preuzme presudu i njeno izvršenje. Od 2016. godine, a pod obrazloženjem da je Đukić lošeg zdravstvenog stanja, presudu i njeno izvršenje nije preuzela Srbija, saopćeno je iz Memorijalnog centra Srebrenica.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
