SNSD danas ne smije koristiti Miloševićeve metode pa su osmislili svoj način ušutkivanja novinara
Političari u Bosni i Hercegovini su poznati po izbjegavanju javnosti, o tome svjedoči svakodnevno nejavljanje na novinarske pozive i objavljivanje poluinformacija u nemogućnosti dobijanja kompletnih. Međutim, SNSD je tu praksu podigao na viši nivo, kakav smo viđali u režimima iz prošlosti.
Političari okupljeni oko Milorada Dodika imaju jasne instrukcije za komuniciranje s javnosti. Kako bi bile izbjegnute bilo kakvo neuravnotežene izjave koje bi mogle naštetiti idejama i planovima njihovog političkog vođe, striktno moraju paziti kome daju izjave.
Tako imamo bezbroj primjera kada su sa konferencija "odsječeni" novinari iz kritičkih medija prilikom čega rad bude omogućen samo onima koji ne smiju sami smišljati svoja pitanja.
Jedan takav primjer je sastanak u Istočnom Sarajevu kojem su prisustvovali Srbi iz državnih institucija, koji je održan usred pojačanih tenzija Dodika i visokog predstavnika Christiana Schmidta. Na sastanak su pušteni RTRS i ATV, dok su Klix.ba, BN, N1, AJB i drugi kritički mediji vraćeni kući. O sastanku se pisalo danima poslije jer je nezakonito ponašanje pojedinaca uviđeno tek nakon što su objavljene fotografije na Dodikovim medijima i nakon što se vidjelo ko je sve prisustvovao.
Najnoviji slučaj besramnog odstranjivanja javnosti, koji usput otkriva i kakav odnos imaju SNSD-ovi političari sa javnim servisom RTRS i medijskom kompanijom ATV, dogodio se na Palama, dan nakon što je Amerika uvela sankcije Igoru i Gorici Dodik.
Dodikovi vjerni "igrači" su bez najave svim medijima, razvili transparent podrške njegovoj porodici, i o tome kao pozitivnu informaciju obavijestili na medijima koje su "prisvojili". S obzirom na to ko je od novinara prisustvovao događaju, jasno se može zaključiti da su pojedini mediji imali najavu tog događaja, a pojedini ne.
Upravo je to, prema našim pouzdanim informacijama, jedan od načina funkcionisanja trenutne vlasti u RS-u. Oni imaju svoje urednike, kojima jave šta će se dogoditi, ali ih upute da o samom događaju ne smiju govoriti nikome. Tako se desi da Srna u najavu koju svako jutro šalje medijima ne stavi određeni Dodikov događaj, ali ga tokom dana uredno isprati, upravo kako ne bi svi saznali za njega i došli sa svojim pitanjima.
Privatni novinari i izvještavanje iz kabineta
SNSD-ovi političari se prema novinarima RTRS-a, Srne i ATV-a po pravilu ponašaju kao da su oni njihovi lični medijski stručnjaci čiji posao je artikulisanje političkih želja i potreba SNSD-a. Njihovi prisni odnosi zasnovani na podaničkom stavu, konstantno dovode stanovništvo u RS-u u zabludu jer se predstavljaju kao novinari, a zapravo su glasnogovornici i kreatori SNSD-ove propagande.
Parlamentarci često tokom sjednica pozivaju određene novinare u svoje kabinete, odnosno u klub SNSD-a, gdje daju izjave samo za te novinare, bez rizičnih pitanja. Politika izvještavanja iz kancelarija uključuje i novinarske briefinge, medijsko savjetovanje i zajednički rad na kreiranju jednostrane stvarnosti.
Jedan od posljednjih primjera slijepog izvještavanja je skup Jelene Trivić o pravima boraca koji je okarakterisan kao "pokušaj dijeljenja boraca u trenutku kada se brani RS". Objavljeni su kadrovi sa početka protesta dok se još nije okupilo mnogo ljudi, a nisu prenijeli nijednu izjavu sa skupa nego stav SNSD-ovog Srđana Mazalice o štetnosti tog skupa.
Osim toga, tu je i sedmična emisija "Srpska pred sudom" koja potpuno ignoriše činjenice i osmišljena je zarad ispiranja mozgova stanovništva u RS-u. No, ona nije jedina, s obzirom na to da ovaj javni servis, zajedno sa ATV-om, funkcioniše u potpunoj simbiozi sa Miloradom Dodikom. Razlog za to je što se Dodik nalazi u političkoj i diplomatskoj krizi, ali i na optuženičkoj klupi. Kako bi bio oslobođen, potrebna mu je sva medijska pomoć koju može prikupiti da bi pravio pritisak na pravosuđe.
Kako predsjednik RS-a radikalizuje i zaoštrava svoju politiku, sve više ima potrebu za ličnim novinarima koji će prikriti posljedice njegove politike.
U tekstu smo naveli samo nekoliko primjera njegovog, u najmanju ruku nedemokratskog pristupa, koji se ogleda kroz nezvanično posjedovanje medija i novinara te neprihvatljivo izbjegavanje dijela javnosti na čija pitanja SNSD ne smije odgovarati.
S obzirom na štetnost politike koju vodi, Dodiku više nije dovoljno što suštinski posjeduje medije koji kreiraju javnost u RS-u, nego mora ušutkati i one koje ne posjeduje. U tu svrhu je osmišljena kriminalizacija klevete, a i novi zakon o medijima koji se priprema u RS-u zvuči kao ideja za nove reprekusije nad novinarima. Osim toga, javni napadi i ponižavanje novinara koji se usude postaviti pitanje, njihova je redovna praksa.
Teško je pronaći poređenje čijem režimu liči ovakvo ponašanje SNSD-a, no definitivno podsjeća na zatvorene autokratije, tiranije pa i komunistička rješenja.
Čak i Aleksandar Vučić, koji je poznat po kontroli medija, dozvoljava kritičkim novinarima da pristupe konferencijama, iako im nikada ne odgovori na pitanje. No, Dodik teži ka tome da uvijek bude mnogo gori od njega.
Slobodan Milošević je u svoje vrijeme neistomišljenike "rješavao" na svoj način. Međutim, u vladavini prava kakvu danas imamo, novinari više ne smiju "nestajati", ne smiju ih ubijati, niti zatvarati zbog onoga što govore. Zbog toga je Dodik morao pronaći svoje metode, koje za sada prolaze ispod radara.
Međunarodna zajednica, koja u svojim državama, ovakvo postupanje s javnosti nikada ne bi dopustila, ponaša se kao da na sceni nije teško kršenje ljudskih prava i propaganda kakvu ni novinari RTRS-a ne pamte od rata, a što među kolegama znaju ponekad tiho se požaliti.
