SNSD i HDZ znaju šta hoće, a znaju li Trojka i ostale stranke: Kako voditi političke bitke

Politički vrh RS-a je u samo mjesec dana donio cijelu listu zakona i odluka koje predstavljaju napad na državu. Zakonima su zabranili djelovanje pravosudnih i policijskih agencija s nivoa države u RS-u, pokrenuli usvajanje novih ustava entiteta te niza drugih odluka.

I bez obzira na činjenicu što je te zakone privremenom mjerom van snage stavio Ustavni sud BiH, Dodik i njegovi saradnici su svjesni da takvim potezima vode političku borbu i stvaraju preduslove za neku vrstu pregovora.

Paralelno se, osim domaćim političkim predstavnicima obraćaju i međunarodnoj zajednici u pokušaju da privuku pažnju svojim zahtjevima i otvore njima važna pitanja, a presuda Dodiku i novi predmet je iskorišten samo kao povod.

SNSD i HDZ ne skrivaju političke ciljeve

Dodikov SNSD sa svojim koalicionim partnerima ima jasne ciljeve, od kojih je nekoliko dugoročnih, poput dobijanja državne imovine u korist entiteta i više kratkoročnih poput izbacivanja stranih sudija iz Ustavnog suda BiH, zatvaranje Ureda visokog predstavnika te vraćanje određenih nadležnosti na entitete.

Ovdje treba naglasiti da HDZ u većini zahtjeva podržava SNSD pa i kada je riječ o izbacivanju stranih sudaca iz Ustavnog suda, ali i uloge visokog predstavnika.

HDZ deceniju i po primarno traži izmjene Izbornog zakona po svojoj mjeri. I mada se lider te stranke Dragan Čović predstavlja kao kooperativan političar, a u zadnje vrijeme i kao neko ko se navodno odvojio od Dodika, u praksi je drugačija situacija. To je HDZ potvrdio jučer kada je bez ikakve najave i dogovora sa strankama Trojke na dnevni red sjednice Doma naroda u petak predložio izmjene Izbornog zakona.

Radi se o dvije, za HDZ ključne izmjene. Prva se odnosi na način izbora članova Centralne izborne komisije i to tako što bi prema tom prijedlogu članove CIK-a predlagao kolegij oba doma Parlamenta BiH. Izmjena drugog člana odnosi se na način izbora članova Predsjedništva BiH. Prema tome član Predsjedništva iz reda Hrvata bio bi onaj ko osvoji najviše glasova u FBiH, pod uslovom da osvoji najviše glasova u barem tri od pet kantona s hrvatskom većinom. Ako ne ispuni taj uslov, član Predsjedništva postaje onaj ko je po ukupnom broju glasova naredni na listi, a ima najviše glasova u barem tri od pet kantona.

Dakle, u jeku krize i SNSD i HDZ imaju politički ofanzivan pristup i nametanjem svojih zahtjeva sužavaju prostor strankama Trojke, kojima ne preostaje ništa drugo nego da odbijaju takve zahtjeve. Ali dokle će to trajati?

Defanzivan pristup

Danas Trojka, a nekada i SDA i druge stranke u političkim bitkama sa SNSD-om i HDZ-om imaju isključivo defanzivan pristup ponavljajući da neće pristati na takve zahtjeve. Prilično je teško pronaći primjer kada su ili Trojka ili oni prije njih na političku pozornicu ubacili svoj zahtjev ili prijedlog kod suštinskih političkih pitanja. Jedini svjež primjer je prijedlog Denisa Bećirovića i Željka Komšića za zakon o državnoj imovini. Zašto se pred SNSD i HDZ naprimjer ne bi postavio prijedlog o uređenju BiH kroz geografsko-ekonomske regije. I ma koliko to bilo teško provodivo u datom trenutku predstavljat će kakvu-takvu inicijativu koju ni SNSD ni HDZ neće moći ignorisati.

Zašto se pred SNSD i HDZ ne bi postavili i neki drugi prijedlozi o kojima vrijedi raspravljati, a koji te stranke ne žele prihvatiti.? Jer stranci, odnosno međunarodna zajednica definitivno neće rješavati sve niti se današnje vođenje politike može zasnivati na oslanjanju na neke stare pristupe. A za proaktivno djelovanje potrebna je strategija i ciljevi, ali i smanjenje često besmislenih političkih obračuna koji troše energiju.