Sporenje historijski kontinuiranog razvoja bosanskog jezika nema nikakvo naučno utemeljenje
Uvodničari na ovoj tribini bili su dr. sc. Alen Kalajdžija, direktor Instituta za jezik i mr. sc. Mehmed Kardaš.
Tribini je, pored učenika novogradskih škola, prisustvovao veliki broj nastavnika i profesora bosanskoga jezika koji su nakon izlaganja aktivno učestvovali u razgovoru postavljajući pitanja i predstavljajući vlastita iskustva iz nastave maternjeg jezika.
Kako je saopćeno iz Općine Novi Grad, Kalajdžija i Kardaš ponudili su kompetentan i sistematičan pregled razvoja bosanskoga jezika i pismenosti na bosanskome jeziku od 10. do 19. stoljeća, ukazujući na najznačajnije jezičke fenomene iz srednjovjekovnog i osmanskog perioda.
Govoreći o srednjovjekovnoj bosanskoj pismenosti, Kardaš je ukazao na važnost proučavanja bogate srednjovjekovne građe, najvećim dijelom povelja bosanskih banova i kraljeva i lapidarne književnosti, te prezentiranja najnovijih naučnih saznanja o fenomenima koji potvrđuju bogato stvaralaštvo na bosanskom jeziku iz naše davne prošlosti.
Na kontinuirani razvoj bosanskoga jezika i pismenosti na bosanskome jeziku ukazao je Kalajdžija koji je govorio najprije o fenomenu krajišničkih pisama kao obliku administrativne korespondencije, u kojem se naslijeđuju brojne zakonitosti karakteristične za bosansku srednjovjekovnu redakciju, a zatim i o alhamijado književnosti, specifičnom književnom izrazu koji nastaje kombiniranjem bosanskog i arapskog pisma.
Kalajdžija je, također, spomenuo rani leksikografski rad Mehmeda Hevai Uskufija "Makbuli arif" iz 1631. godine (prvi bosansko-turski rječnik) te djelo "Bosansko-turski učitelj" Ibrahima Berbića.
