Srebreničanin Ramo u 88. godini radi kao mladić: Bavi se pčelarstvom i stolarskim uslugama
Od svog rada ostvaruje prihode za život jer nema penziju, budući da je samo dvije godine radio u preduzeću i napustio posao. Nije mogao da stigne da obrađuje imanje, a da se bavi i zidarskim, kovačkim i stolarskim poslovima, za koje je veoma vješt jer ih je u djetinjstvu naučio od starijih vrsnih majstora.
Sa suprugom je obrađivao imanje, držao stoku, sijao povrće i žito, zidao ljudima kuće, pravio štale i druge objekte. Imao je kovačku radnju u kojoj je kovao razne alatke i predmete koji su se koristili u to vrijeme.
Stolarskim zanatom i izradom predmeta od drveta najviše se bavio zimi, kada nije bilo poljoprivrednih i građevinskih poslova.
Na početku rata Ademović je izbjegao sa suprugom, a među prvima se 2002. godine vratio u rodno selo i obnovio kuću, gdje živi s još nekoliko starijih povratnika. Iskrčio je i očistio imanje od korova i rastinja.
Počeo je da obrađuje zemlju, nabavio je pčele i vratio se stolarskom poslu. Supruga mu je u međuvremenu umrla i već nekoliko godina živi sam.
Ramo kaže da "svako ima svoju nafaku" i da je zadovoljan prihodima od pčelarstva i stolarskog zanata.
"Najvažnije mi je zdravlje koje me još dobro služi. Provodim vrijeme u bašti, oko pčela i pravim nešto od drveta, većinom po narudžbi. Radim - i dan brzo prođe. Ali teška je noć. Tuga je kad se uveče sam zatvorim u četiri zida i nemam s kim riječ progovoriti", priča ovaj starac.
Kao recept za dug život Ademović navodi "pošten rad i stalnu fizičku aktivnost", što potvrđuje njegov primjer budući da pri kraju devete decenije života još obavlja sve poslove u bašti, njeguje cvijeće, kosi i održava kuću.
"Rođen sam ovdje u Pusmulićima 1932. godine. Preduzeće sam napustio nakon dvije godine rada jer sam obrađivao zemlju, držao stoku i nisam mogao sve da stignem. U firmu moraš doći na vrijeme, a ja to od obaveza nisam mogao i odlučio sam da se posvetim poljoprivredi i majstorluku", priča Ramo za Srnu.
On ističe da je ozidao ukupno 10 kuća, među kojima i svoju, te veliki broj ekonomskih objekata u srebreničkim selima. Radio je i kovačke i stolarske poslove, ali mu je uvijek prioritet bila obrada imanja te pčelarstvo kojim se i danas bavi.
"Dolazili su iz građevinske firme i nudili mi da počnem raditi kod njih vidjevši objekte koje sam napravio, ali sam ih odbio rekavši da nemam vremena za firmu i zbog toga sada nemam penziju", prisjeća se Ademović.
Danas Ramo raspolaže sa 15 košnica, obrađuje baštu i pravi kosišta, vile, grablje, košnice, ramove i sanduke za pčele i od toga živi. Na taj način, kaže, "zaradi nešto novca" i ne žali se.
"Ove godine još nisam vadio med jer je slaba sezona. Prošle godine sam izvadio 180 kilograma i prodao ga po 20 KM po kilogramu ljudima koji dolaze iz dijaspore. Dođu, kupe po pet-šest kilograma jer znaju da je prirodni", priča Ademović.
Ademović kaže da je u Pusmulićima lijepo u proljeće i ljeti, kada mnogo naroda boravi u selu i obavlja poljoprivredne radove.
Na kraju razgovora Ademović je zamolio da povezemo jedne grablje čovjeku iz Srebrenice koji ih je dan ranije poručio i platio, jer želi da ih na vrijeme i pošteno isporuči.
Ramo je ostao da završi otkivanje kose kako bi još jednom pokosio dvorište koje kod njega uvijek mora biti uredno.
Saša Magazinović obišao klizišta na Trebeviću, kaže da je "šokiran" situacijom
Sarajevo dobilo novog kapitena: Pogledajte reakciju igrača kada im je Zekić saopćio odluku
