Srušeni snovi o Evropi: Imigracioni centar u Lukavici je posljednja stanica za ilegalne imigrante

Trenutno ih tamo boravi 35, uglavnom je riječ o muškarcima između 20 i 35 godina. Tek 2-3 posto imigranata su žene, nekad to budu i djeca, ali ona rijetko dolaze i kratko se zadržavaju. Odrasli se, prema novom Zakonu o strancima, mogu zadržati najduže 18 mjeseci. Možda je bolje od onog na šta su navikli, možda nije ono čemu su se nadali, ali su na sigurnom, suhi i siti.

"Najviše korisnika dolazi s Kosova, zatim iz Albanije i Turske. Kapacitet centra je 120 mjesta, ali do sada smo imali najviše 60 korisnika. Trudimo se da se što kraće zadržavaju jer su potrebna ogromna sredstva. Služba za poslove sa strancima ima 16 terenskih centara u BiH i oni najčešće budu uhvaćeni prilikom ilegalnog prelaska u BiH ili na teritoriji zemlje. Čak 90 posto njih BiH koristi kao rutu prema Evropi, a u zemlji najčešće žele ostati osobe s Kosova koje su 20-30 godina ovdje, a nikada nisu regulisale boravak", kazao je za Klix.ba Muhamed Huskić, vršilac dužnosti upravnika Imigracionog centra Sarajevo.

Nakon utvrđivanja da osoba nelegalno boravi u BiH donosi se rješenje o protjerivanju i na osnovu toga, a ukoliko se smatra da osoba neće dobrovoljno napustiti zemlju, donosi se odluka o stavljanju pod nadzor. U centar dolaze strahujući od nepoznatog, teško im je da razgovaraju i nerado prihvataju savjete. Za one koji su nasilni postoje sobe za izolaciju koje su pod videonadzorom, a ukoliko se procijeni da je osoba suicidalna, iz sobe se izbacuje krevet i ostavlja samo madrac. U istim sobama borave i imigranti koji boluju od neke zarazne bolesti.

"Uglavnom nisu nasilni, ali ljudi iz zemalja Magreba teže prihvataju da postoje pravila i kućni red, jer su naučili na drugi sistem. Pokušavaju izdejstvovati slobodu pa znaju štrajkovati glađu, biti drski i bezobrazni, ali sve se rješava razgovorom. Bilo je napada na službenike, ali u posljednje tri godine nema većih problema. Imaju propisan raspored dnevnih aktivnost, šetnje, sport, nekad izraze želju da učestvuju u poslovima ako se čisti lišće ili sređuje cvijeće. Imaju i sobu za slobodne aktivnosti gdje igraju karti, šaha ili gledaju TV. Također, zahvaljujući Inicijativi žena imaju i redovne posjete psihologa", navodi Huskić.

Po savjetu drugih, onih koji su ostvarili svoj "evropski san", najčešće bivaju uhvaćeni bez dokumenata, ali s obzirom na to da u centru imaju najviše vremena za razmišljanje, vrlo brzo shvate da nemaju izlaza i traže da pozovu porodicu ili prijatelje koji im pošalju dokumente.

"U BiH najčešće ulaze iz Srbije i Crne Gore, a imamo i readmisiju s Hrvatskom, vraćaju ih ako su u Hrvatsku ušli iz BiH. Ako se utvrdi da su ušli iz Srbije i Crne Gore, najbolja varijanta im je da se vrate, ali oni nekada ne pristaju na to i onda se zadrže ovdje. Kad rokovi prođu, ne možemo ih vratiti u Srbiju i jedina opcija je da se vrate u svoju zemlju", ističe vršilac dužnosti upravnika Imigracionog centra Sarajevo.