Šta BiH ima od susjeda i dokad će ti odnosi biti "tempirane bombe"

Normalizacija odnosa sa susjedima i to prije svega kroz iskren i pošten odnos pridonijela bi rješavanju bremenite političke sadašanjosti u našoj zemlji. Ipak, tu postoje dva velika upitnika - dobronamjernost i s njom direktno povezani partikularni interesi te države.

Promatrajući odnose Zagreba i Beograda posljednjih mjeseci ili godina rjeđe se da iščitati dobronamjernost u odnosu prema Bosni i Hercegovini, a češće neki motiv povezan s političkom nomenklaturom u Mostaru ili Banjoj Luci.

Kako drugačije tumačiti kontinuirane napade na BiH srbijanskog ministra Aleksandra Vulina, svojevrsnog nezvaničnog glasnogovornika samog Aleksandra Vučića ili sumanute izjave hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića. S takvim susjedima Bosna i Hercegovina nikako ne može izbjeći stanje tempirane bombe.

Današnja posjeta Sarajevu hrvatskog premijera Andreja Plenkovića na prvi pogled donijela je civiliziranije poruke iz Zagreba, ali njen stvarni sadržaj, onaj koji se odnosi na ključne političke procese, nije mnogo drugačiji od poruka predsjednika Zorana Milanovića. Plenković je briselski tip političara i neće se uvući na političko "minsko polje", kao Milanović, ali suštinski odnos prema najvažnijim pitanjima je isti.

Plenković je, nema sumnje, veći politički saveznik Dragana Čovića, predsjednika "našeg" HDZ-a, od Milanovića, te sigurno još uvijek ima razumijevanja i podrške za sve Čovićeve političke stramputice, a tako i saradnju s Miloradom Dodikom. Plenković će kritikovati Milanovića zbog izjava o Srebrenici, ali neće Čovića zbog spornog glasanja u Domu naroda. Hrvatski premijer ratuje s predsjednikom, ali prema "službenom" Mostaru nema disonantnih tonova, iako bi možda trebalo da bude.

Sve postaje posve jasno kad se vide najnovije izjave ministra vanjskih poslova Gordan Grlić Radman koji se protivi njemačkoj inicijativi o sankcijama Miloradu Dodiku i režimu u Banjoj Luci.